Gost “55 minuta kod Željke Markić” bio je Ivica Marijačić, utemeljitelj i glavni urednik Hrvatskog tjednika. Povod razgovoru bilo je 20 godina objavljivanja i 1000. broj Hrvatskog tjednika. Opisao je čistke koje su Račan i SDP proveli dolaskom na vlast 2000. godine, progon generala Gotovine, pitanje lažnih žrtava na popisu ubijenih u Jasenovcu. Objasnio je način financiranja medija novcem poreznih obveznika. I rekao što će, po njegovom mišljenju, trebati napraviti sljedeći hrvatski državnik koji će, nakon Franje Tuđmana, zlatnim slovima biti upisan u hrvatsku povijest…

SDP-ova čistka: Ili ću propasti ili ću opstati

Prije 20 godina moji prijatelji su me dobronamjerno savjetovali da ne krećem u ovaj posao. Bolje od mene su poznavali stanje na tržištu. Odlučio sam krenuti za nekom svojom zvijezdom. Nisam ni imao puno izbora. Radio sam kao dopisnik Hine, dopisnik Vjesnika, glavni urednik Zadarskog lista, radio sam u Narodnom listu, Slobodnoj Dalmaciji…

Dolaskom SDP-a na vlast, 2000. godine radikalno je promijenjena politička nomenklatura. I Mesića na Pantovčak. Moj način političkog razmišljanja više nije bio dobrodošao niti potreban. U Slobodnoj Dalmaciji imao sam dobro čitanu kolumnu. Glavni urednik je bio Josip Jović. Smijenili su ga pod izgovorom da je smanjena prodaja i naklada. Tada je naklada bila između 70 i 80 000 primjeraka. Danas Slobodna Dalmacija izlazi u 4000 primjeraka.

Nastavio sam raditi još nekoliko mjeseci. Ali, nisu objavljivali moje kolumne. Niti isplaćivali ugovorenu plaću. Dao sam otkaz i na godinu dana se zaposlio u lokalnom, Narodnom listu. Tada sam odlučio krenuti u vlastiti medijski projekt. U početku sam mislio raditi lokalno. Tako je i bilo godinu dana. Ali od 1000 do 2000 primjeraka ne može se živjeti. Kao politički novinar pisao sam o nacionalnim temama. Tada su vruće teme bile Haške optužnice, progon generala Gotovine… Nakon dvije godine odlučio sam prijeći na nacionalnu razinu. Prijatelji su me upozoravali da je to još veći rizik. Veći su troškovi tiska. Rekao sam si – idem propasti ili opstati. Moram pokušati, ako ne pokušam cijeli život ću žaliti.

Akademik Aralica i njegova supruga podržali su me: Besplatno sam objavljivao nekoliko njegovih djela

Zamolio sam prijatelja, književnika Ivu Aralicu da mi pomogne. On i njegova supruga su me podržali. Profesor Aralica mi je dao da u nastavcima objavljujemo nekoliko njegovih djela. To mi je jako puno značilo. Do 2000. godine bilo je još nešto hrvatskih medija. Nakon 2000. godine svi su promijenili, kako se kaže, šinjele.

Motiv za pokretanje tjednika bio mi je i progon generala Gotovine

Generala Gotovinu osobno sam poznavao. Iz Domovinskog rata. On je bio zaslužan za obranu južnog bojišta. Što god netko mislio o njemu, činjenica je da je vrijeme obrane prije njegovog dolaska jedno, a nakon njegovog dolaska sasvim drugo. Nitko takvog čovjeka nije branio dok je bio izložen napadima. Dapače, u udruženom pothvatu progonili su ga mediji i politička nomenklatura.

Rekao sam sam sebi: “Stvorit ću novine koje će braniti hrvatske generale. I ne samo generale. I usput ću i sebi i svojoj obitelji osigurati egzistenciju. Ušao sam u poduzetnički pothvat. Nisam imao nikakav kapital. Imao sam stambeni kredit za stan koji sam netom prije kupio. Gospođa Dubravka Pavičić direktorica banke u Zadru dala mi je kredit od 50 000 eura na osobnu zadužnicu. Idućih 10 godina, svaki mjesec, prva stvar mi je bila vratiti ratu kredita. Puno muke i neprospavanih noći..

Optužnica iz Haaga

Godine 2005. došla je optužnica iz Haaga. Objavili smo dokument kojim smo dokazali da Carla Del Ponte laže. Tražili smo Sanadera da izvuče generala Gotovinu i Miroslava Bralu.

Markicu Rebića i mene su optužili da smo objavom tog dokumenta ugrozili sigurnost nizozemskog časnika koji je iznio svjedočanstvo. Na suđenje smo išli u dva navrata po sedam dana. Kažnjeni smo s 15 000 eura svaki. Uz troškove puta i smještaja sve skupa nas je došlo oko 60 000 eura. Molili smo za financijsku pomoć i potporu na raznim adresama. Nitko nam nije pomogao. Vesna Škare Ožbolt, tada ministrica pravosuđa, poručila nam je da je to naš privatni problem. Da povučem paralelu, kad je Feral osuđen dala je simbolički novčić i potporu. Ona kao ministrica pravosuđa “protiv” presude vlastitog suda. Trebam li još nešto reći?

Hrvatski tjednik financiraju isključivo čitatelji

Nakon 10 – 15 godina sam stabilizirao Tjednik. Na Tjedniku radi 30 vrhunskih intelektualaca. Mislim da 2/3 njih pišu bolje od mene. Zadnjih 5-6 godina Hrvatski tjednik je najprodavaniji politički tjednik. Prodaje se 2-4 puta bolje nego svi drugi zajedno. Financiramo se od prodanih primjeraka. Inače se tiskovine s 50 % financiraju od reklama. Velikim dijelom od državnih tvrtki. Hrvatski tjednik od reklama ima 0.5 %.Imamo ritam u kojem se ne zna kad je radno vrijeme. A kad je slobodno vrijeme. Mi smo svi to prihvatili. Imamo svoje originalne teme. Imamo svoj originalni politički pristup, kakav drugi ne žele i nemaju. Mi smo nestranački list. Bili smo, jesmo i bit ćemo u službi hrvatske države i hrvatskog naroda.

Financiranje medija

Koliko ja znam Hrvatski tjednik je jedini medij u Hrvatskoj koji nije financiran od države. Svi drugi mediji su financirani na temelju bliskosti s vlasti. Na temelju raznih prava vezanih za nacionalne manjine, poput Pupovčevih Novosti i slično.

Često ukazujemo na financiranje tog glasila srpske nacionalne manjine. 600 000 eura godišnje. Drugi tiskani mediji dobivaju novac poreznih obveznika tako da na primjer organiziraju konferencije. Recimo, na temu turizma, poljoprivrede i sl. Dođu ministri i različiti stručnjaci. A iza njih vidite imena raznih državnih firmi kao sponzora. Prema mojim informacijama po takvoj konferenciji dobili bi 5 milijuna kuna.

Marijačić: “Pupovac se ne može osloboditi velikosrpske ideje”

Što se tiče Novosti, to je katastrofa. Ne samo što se tiče uređivačke politike i njihove orijentacije, nego uopće manjinske politike Milorada Pupovca. Najveću štetu on radi upravo srpskoj nacionalnoj manjini. Milijarde kuna bačene u vjetar. Toliko zle krvi je isprovocirao. Uništio prilike za moguće pomirenje. Nedvojbene su činjenice tko je bio agresor. Hrvatski narod je civiliziran narod. Nijedna hrvatska čizma nije ušla u Srbiju. Niti je ijedna granata ispaljena tamo. Tadeusz Mazowiecki, izaslanik UN-a, u svom je izvješću pokaza da su oko 90 % ratnih zločina počinili Srbi.

Na takvoj činjenici ne možete graditi politiku koja se zasniva na konfrontaciji između srpske nacionalne manjine i hrvatskog naroda. Pupovac upravo to radi. 20 godina on forsira krivnju hrvatskog naroda prema Srbima. Umjesto da je išao na metodu suočavanja s istinom. I ispričavanja Hrvatima… siguran sam da bi se puno više Srba vratilo. I živjelo u boljim odnosima s Hrvatima.

Takva manjinska politika nigdje ne postoji. On se, po mom mišljenju, ne može osloboditi velikosrpske ideje.

Treba konačno doznati koliko je ljudi stvarno ubijeno u Jasenovcu

Potrebno je osnovati stručno međunarodno povjerenstvo za Jasenovac. Jasenovac je geostrateška točka propagandnog rata Srbije protiv Hrvatske. I nikada neće prestati. Hrvatska tu temu treba zatvoriti na kvalitetan, znanstven način. Hrvatski tjednik je srušio mit temeljen na komunističkim lažima. Dokazali smo da je 89 % imena na jasenovačkom popisu neprovjerljivo. Nitko nije opovrgnuo naše dokaze.

I kad im ukažemo i dokažemo na krive podatke oni imena ne žele ukloniti s popisa ubijenih u Jasenovcu. Na popisu je npr. čovjek rođen 1969 ubijen od ustaša 1942. Kako je to moguće? I ne žele dan danas ukloniti takve podatke.

Jedini kojeg su maknuli s popisa je diplomat Stanko Nik. Koji je umro 2010. Bio je naveden kao žrtva ustaša ubijen u Jasenovcu. Na njegovom sprovodu je bio i Andrej Plenković. Ako to nije poticaj predsjedniku vlade i nadležnoj ministrici da preispitaju takve podatke, onda ništa neće biti.

Ono za što se mi u Hrvatskom tjedniku zalažemo jest da se utvrdi istina. Može biti i gora, ali mora biti provjerljiva. I onda će je svaki hrvatski čovjek prihvatiti.

Budući hrvatski državnik koji će biti upisan zlatnim slovima u povijest, nakon Franje Tuđmana, trebat će napraviti tri stvari. Prvo, izmijeniti preambulu Ustava o antifašizmu koju se toliko zloupotrebljava. Drugo, osnovati stručno međunarodno povjerenstvo za Jasenovac i treće, vratiti dostojanstvo hrvatskoj dijaspori. Ona je ponižena, a održava hrvatsku na životu. Oko 10 – 15 % hrvatskog proračuna puni upravo dijaspora.

Cijeli intervju s Ivicom Marijačićem pogledajte ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=vWWd0igPb8w