Jurica Körbler za Jutarnji list vodio je razgovor sa dr. Željkom Markić koji je objavljen 21. veljače. Intervju donosimo u cijelosti:

”Da li sam konzervativna? Ili krajnje konzervativna? Ne vidim nikakav racionalni razlog zbog čega me dio javnosti tako doživljava”.
Govori mi to dr. Željka Markić, koju mnogi vide kao ikonu konzervatizma u Hrvatskoj, dok sjedimo u njenom stanu u Zvonimirovoj ulici. Kaže, još od referenduma o braku o njoj se sustavno stvarala negativna slika da bi se otežao uspjeh referenduma. ”Recimo, mediji su u kampanji za referendum prenosili kao moju negativnu izjavu o samohranim roditeljima. Nešto što ja nisam nikad rekla, niti mislim. Nenad Stazić morao mi se na sudu zbog toga ispričati, ali do mnogih ljudi stigla je laž, ali ne i ‘demant’ te laži”.

Gospođa Markić tvrdi da je laži o njom bilo napretek. Da nije platila porez za kuću, a može se provjeriti da je plaćen. ”Mnogo takvih neistina služilo je za stvaranje negativne slike o meni, jedino zato da bi ispalo da je osoba koja se zalaže za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene – negativna”.

Reći da sam konzervativna ili da je to udruga ”U ime obitelji”, suprotno je stvarnosti”, govori mi Željka Markić. ”Bit konzervatizma je očuvanje stvari kakve jesu, a ”U ime obitelji” i ja osobno radimo upravo suprotno. Određujemo teme, dovodimo u pitanje službene politike, pokrećemo rasprave, nudimo rješenja za promjene”.

Kategorična je da je sve što je činila posljednjih godina prije svega progresivno. ”Sve stvari koje smo mi zadnje tri godine napravili mijenjaju društvo. Od prvog narodnog referenduma do prijedloga promjene izbornog sustava, zahvaljujući kojem smo imali na izborima po prvi put jedan preferencijalni glas s cenzusom. Pa tko je to ponudio, nego mi”.

Razgovarali smo o mnogim vrućim temama hrvatskog društva i politike, pa je na dnevni red došla i lustracija. ”Rasvjetljavanje komunističke prošlosti potrebno je hrvatskom društvu. To ne smije biti dah osvete, već jasno definiran postupak kojim se kompromitirane kadrove uklanja iz javnih i državnih institucija, kako više ne bi kočili demokraciju i promicali podobnost i korupciju”. Svesrdno se Željka Markić zalaže i da se rad nedjeljom, ako ga već mora biti, dobro plati, a o pobačaju i zakonskoj regulativi tek treba otvoreno razgovarati.
Kako je bila kritična prema SDP-u, posebno Zoranu Milanoviću, bit će i prema HDZ-u i Mostu, pogotovo kada je riječ o obećanjima iz predizborne kampanje na politiku vezanu za obitelj. A posebna pažnja bit će usmjerena prema izmjeni izbornog sustava, jer dr. Markić smatra da su HDZ i SDP postavili pravila kojim kontroliraju ostatak političke scene.
”Ako je konzervatizam zadržavanje statusa quo, onda sigurno nisam konzervativna”.

Imate li gospođo Markić i dalje političkih aspiracija i želju da se aktivno uključite u hrvatsku politiku?
Imam aspiracija djelovati u hrvatskom društvu na sve načine koje znam, bez ikakvog samoograničavanja. Politika je ili bi trebala biti zalaganje za opće dobro i prirodno je i dobro da dio ljudi koji djeluju u svojoj zajednici kao građanski aktivisti izražava spremnost da tu istu zajednicu predstavlja i u političkim tijelima. Aktivno potičemo građanske aktiviste i na politički angažman.

A što je u ovom času u fokusu vašeg rada?
Nastojim unutar civilnog društva ojačati udrugu ”U ime obitelji”. Stvaramo podružnice po cijeloj Hrvatskoj, ‘treniramo’ ljude i time se sada bavim i bavit ću se narednu godinu dana.

Koje akcije planirate, hoćete li inzistirati da nedjelja bude slobodan dan?
Smatram da je potpuno neprihvatljivo da danas u Hrvatskoj nedjeljom rade ljudi koji su plaćeni kao da rade običnim radnim danom. Može postojati društveni dogovor da određene profesije rade i nedjeljom, ali ljudi za to moraju biti posebno plaćeni, da njihove obitelji iz kojih izbivaju bar to financijski osjete. Čim se uvede obaveza dodatnog plaćanja zaposlenika za rad nedjeljom jedan dio poslodavaca od toga će odustati, jer danas svoju financijsku korist izvlače upravo iz činjenice da ne plaćaju dodatno svoje radnike, velikim dijelom žene, za rad nedjeljom. To nije ideološko pitanje, već ekonomsko. Tako je to regulirano u ostalim zemljama EU i ne vidim razloga da tako ne bude u Hrvatskoj, ako želimo pošteno tretirati radnike.
Sigurno je jedna od osjetljivih tema o kojima će se baviti i vaša udruga stav prema pobačaju i pitanje treba li mijenjati zakone i pooštriti regulativu oko pobačaja. Kakav je vaš stav o pobačaju?
Što se tiče nerođenog djeteta danas znanost i medicina nemaju nikakve dvojbe da život svakog ljudskog bića počinje spajanjem jajne stanice njegove majke i spermija njegova oca. Kod začeća određen vam je spol, visina, boja kose i očiju, muzikalnost, jeste li ranoranilac ili „noćna ptica“. Što se tiče žene, majke, 75 posto žena koje se odlučuju na pobačaj kao razlog navode ekonomske probleme i pritisak okoline. Te žene imaju pravo na pomoć. Iskustva udruge Betlehem koja je već pomogla stotinama žena u njihovim ekonomskim i drugim problemima pokazuju da žene i djevojke kad im se daju informacije o njihovom nerođenom djetetu te pruži ekonomska i svaka druga pomoć, u tim, promijenjenim okolnostima mijenjaju i odluku o pobačaju.
Hoćete li imati neku posebnu inicijatiovu oko pobačaja?
Ne znam, ali nastavit ćemo se zalagati da se o temi života nerođenog djeteta govori argumentima, a ne opet etiketiranjem, napadima.

Dakle, nećete tražiti striktnu zabranu pobačaja?
Prije svega treba o svemu razgovarati, da se jasno govori o znanstvenoj činjenicima vezanim za razvoj čovjeka. To je prvo, a drugo treba čuti odluku Ustavnog suda, kako će ona glasiti vezano za zakon iz 1978. godine, dakle stari zakon iz komunizma. Onda treba vidjeti na koji način mi možemo kao društvo pomiriti sve faktore. Na primjer, u Poljskoj zakon dopušta pobačaj u slučaju kada je ugrožen život majke, kod teške malformacije djeteta i ako je dijete plod silovanja. Svaki ljudski život ima dostojanstvo i vrijednost i treba ljude poticati da odabiru život. To je jako važna tema.

Živimo u krajnje podijeljenom društvu, kako vi osobno doživljavate Hrvatske u ovom trenutku, kada je sve više polemika i teških riječi?
To je posljedica nedostatka argumenata koji mogu izdržati demokratsko i znanstveno propitivanje. Zoran Milanović je u javni i politički život u Hrvatskoj vratio političku harangu, odnosno huškanje javnosti na “politički nepodobne” iz pozicije političke moći. Scenarij je isti: iz pozicije vlasti odredi se tko je politički nepodoban i onda se daje “dozvola” za napad bliskim civilnim udrugama, tzv. neovisnim analitičarima i, naravno, medijima koji prenose, ali i generiraju laži i klevete. Ovo “društveno ubijanje” političkih neistomišljenika po načinu funkcioniranja slično je represivnim metodama u fašizmu četrdesetih godina prošlog stoljeća i komunizmu, totalitarnom sustavu iz kojeg su Hrvatska i zemlje istočne Europe izašle devedesetih. Jedino se tada političke neistomišljenike i zatvaralo, otpuštalo, pa i ubijalo. Profesorica Gazdić Alarić prije mjesec dana objavila je jako zanimljivu analizu, rekla bih štetnog političkog govora i kako se onda taj govor prenosi na društvo.

Pa ne može Zoran Milanović biti odgovoran za sve grube polemike i uvrede?
Ne, naravno, svatko je odgovoran za sebe. Vi kao novinar, ja kao građanska aktivistica, gospodin Stazić kao saborski zastupnik. Ali, Zoran Milanović je uvrede, etiketiranje i diskvalifikaciju neistomišljenika uveo kao društveno prihvatljiv način djelovanja. Ako ste izrazili neslaganje sa “službenom politikom” o zdravstvenom odgoju, referendum o braku, odnosu prema braniteljima, promjeni izbornog sustava, migrantima, smanjenju javne potrošnje, odnosu prema komunističkim zločinima, isti je scenarij. Politička haranga kao pokušaj eliminacije neistomišljenika huškanjem javnosti na njih, a ima za cilj eliminirati i zastrašiti neistomišljenike i time opasno sužava prostor slobode i demokracije u Hrvatskoj.

Sve strelice, dakle, upirete prema Milanoviću?
On je u ove četiri godine namjerno zloupotrebljavao političku poziciju da ljude dijeli. To mu najviše zamjeram. Nije se ponašao kao osoba koja vodi svoj narod i zemlju, već kao onaj koji želi razdijeliti i jedne privilegirati, a druge staviti u podređeni položaj građana drugog reda i onda vladati. Ta politika ‘podijeli i vladaj’ je meni potpuno neprihvatljiva.

A nešto slično ne vidite kod Tomislava Karamarka?
Sada sam govorila o Zoranu Milanoviću, jer je bio na vlasti. A što se tiče ove sadašnje vlasti mislim da je jako dobro što su došli novi ljudi. Kontrolni faktor koji je donio Most također je jako dobar za hrvatsko društvo. Dobro je i da se uveo kriterij sposobnosti, kvalificiranosti ministara, umjesto političke podobnosti.To je novina i da se ministre prije četiri godine tako postavljalo vjerojatno bi ekonomska situacija bila bolja.
Bilo je i tvrdnji, možda i na nivou teorija zavjere, da ste vi osobno stajali iza Mosta i gurali ga u koaliciju s HDZ-om?
Ne odgovaram na nikakve teorije zavjere, pa to neću uopće komentirati. Kada bi se bavili svime onime što mediji netočno pišu o meni samo bi na to gubila vrijeme.

Hoćete li isto biti kritični i prema ovoj vlasti, kao prema prijašnjoj, ako vidite da neke stvari ne idu dobro?
Dvije najveće stranke u novoj vlasti su HDZ i Most. Mi smo jasno za HDZ iznosili kritike vezane za referendumsko izjašnjavanje o promjeni izbornog sustava, gdje se HDZ svrstao uz SDP i praktički, skupa sa njima,spriječio referendum o promjeni nepravednog izbornog sustava koji pogoduje dvijema najvećim strankama. Promjenu izbornog sustava smatram nužnim preduvjetom za demokratizaciju Hrvatske. Mi iz “U ime obitelji” procjenjujemo sve faktore u društvu po onome što rade, a ne što pričaju. Što se tiče Mosta, njihovu platformu “kako vrijednosti nisu važne”, mnogo smo puta javno kritizirali. Mi držimo upravo suprotno, da su vrijednosti jedino što je bitno. Oko vrijednosti se gradi obitelj, društvo, gospodarstvo, država. Vrijednosti određuju što će vam biti prioritet, na što ćete trošiti novac, a na čemu ćete štedjeti. Meni nije problem iznositi argumentiranu kritiku, na sve primjenjujući iste kriterije.. Ne vidim razloga da to ne nastavim i dalje.
Dakle, kritizirat ćete i Oreškovića, Karamarka ili Petrova ako vidite da stvari po vama ne idu dobro?
Iste kriterije koje smo primjenili proteklih godina na jednu političku strukturu primjenjivat ćemo na sve. Nama tu nema nikakve razlike, nama je bitno tko što radi za Hrvatsku.

Nedavno ste na Dan obitelji govorili u Rimu i između ostalog spomenuli Ivu Josipovića i Zorana Milanovića, konstatirajući da su danas bivši, a glasali su protiv referenduma o braku kojeg ste organizirali. Što ste pod tim mislili?
Ivo Josipović i Zoran Milanović zloupotijebili su svoj politički položaj napadajući najdemokratskiji način odlučivanja, referendum. I sigurno je to razotkrivanje njihovog autoritarnog i nedemokratskog odnosa tijekom referendum o braku potaklo dio birača da ih zasluženo kazne na izborima. Josipović i Milanović zatvorili su usta i biračima SDP-a, dakle upravo onima koji su im omogućili da dođu na vlast.

Kako to mislite?
Ispitivanja su pokazala da je oko 30 posto birača SPD-a bilo za ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca. Mislim da je upravo to najviše zabrinulo Zorana Milanovića i druge političare koji svoju političku snagu crpe isključivo iz stvaranja podjela među ljudima. ”U ime obitelji” djeluje upravo suprotno, mi na sve naše aktivnosti pozivamo sve građane, tako smo kod referenduma o braku pozvali sve građane koji drže da je brak zajednica žene i muškarca da se ujedine i dogovore oko tog, konkretnog pitanja. Bez obzira što na izborima glasaju za različite stranke ili idu u različite crkve ili uopće nisu vjernici ili su različite nacionalnosti.

Energično ste bili i protiv Obiteljskog zakona?
Obiteljski zakon iz 2014. lošim i nestručnim su proglasile sve katedre za obiteljsko parvo u Republici Hrvatskoj osim one koja je sudjelovala u njegovoj izradi, kao i odvjetnici, suci, socijalni radnici koji se u praksi bave obiteljskim pravom. Taj prevažni zakoni dotiče živote i stvarnost baš svakog hrvatskog građana, a nametan je logikom političke sile.

U kampanji se spominjalo 1000 eura za svako novorođeno dijete. Je li to prava mjera da se potakne natalitet?
Da, to je HDZ najavljivao u kampanji, baš kao što su i HDZ i Most najavljivali uvođenje statusa majke odgajateljice za žene koje imaju 4 djece mlađe od 18 godina uz prosječnu hrvatsku plaću. Očekujem da izvrše svoja predizborna obećanja. Ali, to nije dovoljno.

Što još mislite da je potrebno napraviti?
Istraživanja pokazuju da parovi u Hrvatskoj imaju manje djece nego što to žele, a neki za to navode ekonomske razloge. Dužnost države je omogućiti obiteljima da imaju onoliko djece koliko žele kroz produženje porodiljnog dopusta na 15 mjeseci uz punu plaću, smanjenje režija za obitelji s troje i više djece, poticaje za kupovinu prvog stana za mlade obitelji. Da se zaposlenim majkama smanji broj radnih sati, a da država financira razliku, da se ženama omogući da rade skraćeno ili od kuće. I potrebno je afirmirati obitelj u društvu jer je ona ključ demografskog i gospodarskog oporavka. Oko 50 posto zaposlenih u Hrvatskoj rade u obiteljskim tvrtkama, a obiteljske firme čine 70-90 posto privatnih firmi. Dakle, za sve je ključna obitelj. U posljednjih 15 godina nema političke volje za podupiranje obitelji, očekujem da nova vlada to promijeni djelima, a ne samo riječima.

Podržali ste ministra Hasanbegovića u smjeni Povjerenstva za neprofitne medije. Koji su bili razlozi za to i kako ocjenjujete rad neprofitnih medija?
Povjerenstvo za neprofitne medije osnovano je 2013. godine i ”U ime obitelji” je svake godine dostavljala aktulanom ministru i medijima dokaze o zloupotrebi proračunskog novca za financiranje vlasti bliskih udruga. Dovoljno govori činjenica da je kroz ove tri godine 88 posto ukupnih sredstava, oko 1,3 milijuna eura, podijeljeno na 12 posto portala odnosno udruga . Naveli smo brojne primjere sukoba interesa, npr. Mima Simić, LGBT aktivistkinja, tri je godine za redom bila birana u povjerenstvo te je to isto povjerenstvo dodjeljivalo sredstva portalu Vox Feminae u kojem je njezina parterica bila stručna suradnica. I onda ne čudi da je gđa Simić svirala gitaru i pjevala na Markovom trgu protiv ministra Hasanbegovića. Šteta da nije podigla glas i kao članica povjerenstva tri godine za redom ustala protiv nepravilnosti i privilegiranosti određenih udruga i medija. Da je tako učinila, danas bi bila vjerodostojna. Na žalost, u ovim okolnostima harangu protiv ministra Hasanbegovića mogu jedino čitati kao pokušaj zadržavanja nezakonitih privilegija.

Tvrdite jača islamofobija i da se to vidi i u slučaju izbora ministra kulture. Koji su još argumenti za to?
Na prosvjedu na Markovo trgu na jednom je od plakata organizatora skupa, Radničke fronte, stajalo: “IZDAJA je kad handžar-divizija vodi kulturu”. Ministra Hasanbegovića su zato što je islamske vjeroispovjesti automatski proglasili nacionalsocijalistom, pri čemu su udruge i pojedinci koji se godinama financiraju iz proračuna RH i primaju velike donacije nekih veleposlanstava upravo za zaštitu manjina i građanskih prava –nakon ukidanja njihovih privilegija u Ministarstvu kulture – stale iza izjednačavanja cijele jedne manjinske vjeroispovjesti u Hrvatskoj sa nacionalsocijalizmom.

Smatrate li da Katolička Crkva u Hrvatskoj ima premali ili prevelik utjecaj u društvu?
Temeljni utjecaj Katoličke Crkve odvija se na razini pojedinca, vjernika kojeg Katolička Crkva uči jedino dobru, kako da svaki dan krećući iz početka, opraštajući pogreške sebi i drugima, držeći se Istine, gradi svoj odnos s Bogom i ljudima. Pa kome to može smetati? Već godinama je Crkva blaćena i napadana, ali se njen utjecaj unutar društva nije smanjio. I to je razumljivo – ako Crkva ima osobni utjecaj na velik broj ljudi, onda taj utjecaj postaje društveno važan. Iznenađuje nesrazmjer između mišljenja i stavova građana o Katoličkoj Crkvi i slike koju o njoj stvaraju mediji. Svaka vlast koja nije zadojena ideologijom, već brine o interesima hrvatskog naroda, trebala bi pronalaziti načine suradnje s Katoličkom Crkvom.

U Rimu ste bili na skupu na kojem se oko dva milijuna ljudi suprostavilo izjednačavanju homoseksualnih parova i braka i posvajanju djece od strane homoseksualnih parova. Kako je vaš stav kada je riječ o situaciji kod nas?
Iskustava u drugim zemljama, a to je potvrdio i razvoj događaja u Hrvatskoj pokazala su da je put od uvođenja civilnog partnerstva homoseksualnih osoba do izjednačavanja istospolne zajednice i braka, a onda i dopuštanja posvajanja djece od homoseksualnih parova jako kratak. I da je takav put praćen brojnim problemima koje se gura pod tepih i o kojima se ne vodi argumentirana rasprava kao o drugim pitanjima koja se tiču cijelog društva: kako odrastanje djeteta u zajednici dva muškarca ili dvije žene utječe na njegov razvoj, je li ono u najboljem interesu djeteta, o čemu bi država uvijek trebala brinuti.

Bilo je i tužbi u Hrvatskoj zbog diskriminiranja homoseksualaca?
LGBT udruge Iskorak i Kontra tužile su 2009. vjeroučiteljicu Jelenu Ćorić Mudrovčić da je diskriminirala homoseksualce.Prije tri mjeseca je Vrhovni sud donio konačnu presudu koja je pokazala da je to bila lažna optužba. Izguglajte si kako su gospođu Mudrovčić mediji napadali i čemu je bila izložena kroz šest godina sudskog spora.

* Sada se mnogo govori o lustraciji, treba li to Hrvatskoj uopće u ovom času?
Treba. U Hrvatskoj nije lustrirana, rasvjetljena komunistička prošlost. U Istočnoj Njemačkoj su nakon ujedinjavanja razrješili oko 80 posto sveučilišnih profesora, zbog suradnje sa STASI-jem. U svim zemljama Istočnog bloka, poput Poljske ili Češke, u kojima je provedena lustracija, smanjena je korupcija, došlo je do gospodarskog rasta i povećanog povjerenja građana u institucije države. EU također traži raščišćavanje totalitarne prošlosti. Pokušaj prošle vlasti da spriječi izručenje Njemačkoj Perkovića i Mustača, optuženih za političke egzekucije u komunizmu, čime je kompromitirana cijela Hrvatska, pokazuje koliko navezanost na totalitarne strukture iz komunizma danas škodi Hrvatskoj.

A koga bi to po vama u Hrvatskoj trebalo lustrirati?
Drugi primjer je Goran Radman koji nikad nije smio biti imenovan za ravnatelja HRT-a, jer je vodio televiziju u totalitarnom, jugoslavenskom sustavu gdje je odgovarao jedino Partiji, politici. Takva osoba niti u jednoj demokratskoj zemlji ne bi mogla obavljati taj posao. U totalitarnom sustavu Radman je televiziju koristio kao propagandno sredstvo komunističke partije. Protekle četiri godine pokazuju da je s tim načinom rada nastavio, služeći propagandi vladajućih, a ne informiranju građana. Dakle, kod lustracije nije poanta u osveti, već u omogućavanju promjene iz totalitarnog načina djelovanja u demokratski.

Izvor: Narod.hr/JL