Na nedjeljnoj tribini pod naslovom Birajmo zastupnike imenom i prezimenom u zadarskom hotelu Kolovare, članica organizacijskog odbora Građanske inicijative U ime obitelji, dr. Željka Markić, pred osamdesetak je posjetitelja predstavila građansku inicijativu koja je otvorila mogućnost da Hrvati promijene nepravedan izborni sustav u bolji i pravedniji odlučujući već na sljedećim parlamentarnim izborima tko će ih, imenom i prezimenom, predstavljati u najvišem predstavničkom tijelu Hrvatske – Saboru.
Najavila je kako izjašnjavanje o raspisivanju referenduma za bolji i pravedniji izborni sustav započinje sljedeću nedjelju, 21. rujna, a građani će svoje potpise moći davati tijekom 15 dana, zaključno do nedjelje, 5. listopada. Dr. Markić naglasila je kako je ovaj narodni refrendum pokrenut zato što političke stranke ne žele mijenjati izborni zakon i tako omogućiti veće sudjelovanje birača u odlučivanju o Hrvatskoj te da je 19 europskih zemalja stavilo u svoj Ustav izborna načela – upravo zato da stranke ne bi mogle izborni sustav prilagođavati svojim, a ne narodnim interesima.
U samom uvodu, članica organizacjiskog odbora inicijative Birajmo zastupnike imenom i prezimenom naglasila je da je i aktualna gospodarska kriza „dijelom posljedica toga da odluke o Hrvatskoj donose podobni, a ne sposobni političari odgovorni vodstvima svojih stranaka, a ne tome da rade za opće dobro svih Hrvata“. „Od 1999. kad je promijenjen izborni zakon na vlasti su se dva puta promijenile dvije najjače stranke u Hrvatskoj. Iako izlaznost birača sve više pada na izborima, to ih nije zabrinulo niti potaknulo da predlože promjene izbornog zakona. Na izborima za Europski parlament glasovalo je samo 20 % birača, a aktualna vlast danas ovako neuspješno upravlja Hrvatskom na temelju glasova samo 45% birača. Hrvati odustaju od izlaska na izbore, jer ne vide da njihov glas može nešto promijeniti. Izlaznost od 38 posto na referendum o braku, u ozračju napada i linča, pokazala je da kad Hrvati vide da će njihov izlazak na izbore i njihov glas istinski odlučiti o nečem važnom, oni preuzmu odgovornost i glasuju“.
Dr. Markić je naglasila: „Danas, u ovom trenutku zastupnici koji „sjede“ u Saboru imaju zakonsko pravo i mogućnost opozvati, odnosno smijeniti premijera i vladu. Za pokretanje postupka smjene vlade potrebno je da opoziv zatraži jedna petina od 151 zastupnika, a za odluku o smjeni vlade treba glasati 76 zastupnika (51%). Čini se da u ovom trenutku, u Saboru nemamo 31 zastupnika koji bi zatražili da se smjeni Vlada tijekom čijeg trogodišnjeg upravljanja Hrvatskom svaka 3 mjeseca konstantno BDP pada – ostavljajući stotine tisuća građana i dalje bez posla.
Referendumska inicijativa Birajmo zastupnike imenom i prezimenom želi osigurati da u Sabor na sljedećim izborima mogu biti izabrani zastupnici koji bi ovako nesposobnu vladu kao što je aktualna, smijenili – bez obzira na to iz koje stranke dolaze – jer će se predloženim izmjenama osigurati da zastupnici budu najviše odgovorni biračima, a manje vodstvima stranaka.“
Dr. Markić je istaknula je važnost uvođenja preferencijalnog glasanja bez cenzusa tumačeći to činjenicom da nitko sposoban ne želi djelovati u uvjetima u kojima mora kimati glavom dok šef stranke odlučuje o tome hoće li zastupnik ponovno biti izabran. Kao jedan od pokretača referendumske inicijative dodala je da će mogućnost biranja pojedinaca s kandidacijske liste ujedno biti pomoć strankama u njihovoj demokratizaciji.
Spuštanje izbornog praga s pet na tri posto objasnila je podatkom da „svakog četvrtog birača u Hrvatskoj u Saboru predstavlja član stranke za koju nije glasao“. Drugim riječima, na prošlim parlamentarnim izborima više od 600 000 glasova (25%) propalo je jer stranke kojima su bili namijenjeni nisu prešle izborni prag. Prema riječima dr. Markić, načela sadašnjeg izbornog sustava „doprinose konstrukciji izbornih rezultata i stalnu smjenu dviju stranaka na vlasti“. S druge strane, uvođenjem obveze strankama da za kandidaturu prikupe 3000 potpisa građana, izbjegla bi se praksa da u većini izbornih jedinica oko 70% stranaka koje se kandidiraju osvoji manje od 1% glasova birača.
Nadalje, dr. Markić je objasnila da je jedno od načela koje su unose u Ustav i ono koje osigurava razmjernu raspodjelu zastupničkih mandata sukladno veličini izborne jedinice i to podatkom da između pojedinih izbornih jedinica postoji razlika od 30% glasača. Referendumskom inicijativom predloženo sprječavanje zajedničkih kandidacijskih lista (čitaj: predizbornih koalicija) protumačila je pravom birača da znaju koliko birača stoji iza svake stranke koja je ušla u parlament te mogućnošću da birači glasaju za homogeni izborni program.
Ovim referendumom osiguralo bi se i ostvarivanje Ustavom zajamčenog „općeg i jednakog biračkog prava“ (čl. 45.) u čemu bi pomoglo uvođenje elektroničkog i dopisnog glasovanja. „Na izborima za EU parlament od 400 000 hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske glasovalo je njih oko 6 000 – 1,5%. Ta brojka najbolje govori o tome da je cijela jedna skupina Hrvata koji prebivaju izvan Hrvatske diskriminirana. Slovenci, Talijani i državljani BiH, kao i gotovo svih država EU, mogu glasovati dopisnim putem. Zašto to ne mogu Hrvati?“, upitala je dr. Markić.
Od novosti ove referendumske inicijative spomenula je to što su se u nju aktivno uključili i sindikati koji je promiču kroz svoju mrežu a izrazila je i žaljenje što se g. Bauk još uvijek nije izjasnio o pitanju koliko iznosi 10% biračkog tijela u Hrvatskoj. Najavila je međutim da će inicijativa prikupiti daleko više od potrebnog potpisa broja i potakla građane da se angažiraju jer će samo tako doći do promjene koju želimo.
Konačno, odgovarajući na pitanja posjetitelja o tome da je predsjedništvo HDZ-a objavilo da ne podupire ovu referendumsku inicijativu, gđa Markić je izrazila nadu da će kod stranke koja je omogućila prijelaz s jednopartijskog sustava na višestranačje biti dovoljno mudrosti da prepozna da je ova demokratizacija izbora i otvaranje mogućnosti za sudjelovanje većeg broja ljudi u društvu i politici u interesu pravednosti u hrvatskom društvu i jedini način izlaska iz gospodarske krize. Istaknula je pritom da velike stranke traže stabilnost, no za sebe, dok građane interesira stabilno stanje u državi pa stoga i promjene odmah, a ne za pet godina. Zaključila je da građani, unatoč upornim pokušajima medija da ih obeshrabre za uključivanje u društvo, imaju snage boriti se.
