Zbog previše vremena provedenog pred televizorom djeca mogu biti manje spremna za školu
27. svibnja 2017.

Novo istraživanje pokazalo je da postoji poveznica između vremena provedenog pred televizorom i temeljnih vještina koje su djeci potrebne za školu, kao što su matematika, abeceda i znanje riječi te kognitivne i emocionalne kompetencije.

Svi smo mi krivci jer posjednemo svoju djecu pred televizor kako bismo mogli nešto obaviti, kao što je spremanje večere ili telefonski poziv. I da, ponekad nas zbog toga grize savjest jer znamo da je previše vremena provedenog pred televizorom povezano s višim rizikom od pretilosti u djece, kao i s drugim potencijalnim problemima. Ali jedno novo istraživanje sa Sveučilišta New York otkrilo je da postoji još jedan razlog zbog kojeg bi roditelji trebali paziti da ograničavaju gledanje televizije što je više moguće: što više djeca gledaju televiziju, to će manje biti spremna za školu.

Znanstvenici kažu da je gledanje televizije duže od nekoliko sati dnevno povezano s manjom spremnošću za školu među vrtićkom djecom, pogotovo u obiteljima s nižim prihodima. Njihovo je istraživanje objavljeno u pedijatrijskom znanstvenom časopisu Journal of Developmental & Behavioral Pediatrics.

Foto: Thinkstock

Ovo istraživanje potvrđuje preporuku Američke pedijatrijske akademije da djeca u dobi od 2 do 5 godina ne bi trebala provesti više od sat vremena dnevno pred ekranima. Ali mislim će se većina roditelja složiti kako je to lakše reći nego učiniti. U stvari, voditelj ovog istraživanja, Andrew Ribner, kandidat za doktorat na Odsjeku za primijenjenu psihologiju Sveučilišta New York Steinhardt, izjavio je: „Budući da istraživanja pokazuju kako djeca često gledaju televiziju više nego što je preporučeno te imajući na umu trenutnu popularnost tehnologija kao što su pametni telefoni i tableti, izgledno je da djeca pred ekranima provode više vremena nego ikada.”

Ali istraživanje pokazuje da često gledanje televizije može imati stvarne posljedice za razvoj djece. Znanstvenici su proučavali 807 vrtićke djece iz obitelji različitog porijekla i društvenog statusa. Roditelji djece davali su iskaze o prihodima i broju sati koje djeca svakodnevno provode pred televizorom. (Vrijeme provedeno uz video igre za djecu, tablete i pametne telefone nije bilo uključeno u istraživanje.)

Potom su provjerili temeljne vještine koje su malim ispitanicima potrebne za školu, kao što su matematika, razumijevanje slova i riječi te ključne kognitivne i emocionalne kompetencije kao što su radno pamćenje, kognitivna fleksibilnost te kontrola impulsa.

Kada su djeca gledala više od dva sata televizije dnevno, to je utjecalo na njihovu spremnost za školu. A što je obitelj imala niži dohodak, to je veća bila povezanost između gledanja televizije i opadanja spremnosti za školu. Obitelji bliže granici siromaštva (koja se definira kao godišnji prihod od otprilike 21 200 dolara za četveročlanu obitelj) imale su najveći pad spremnosti djece za školu.

Zanimljivo je da su znanstvenici napomenuli kako ne postoji poveznica između spremnosti za školu i gledanja televizije u obiteljima s visokim prihodima (oko 127 000 dolara godišnje za četveročlanu obitelj). Znanstvenici kažu da djeca iz obitelji s višim prihodima možda gledaju više obrazovnog sadržaja te da roditelji možda više gledaju program zajedno sa svojom djecom, za što je otkriveno da potiče učenje.

Još jedno fascinantno otkriće: gledanje televizije bilo je negativno povezano s matematičkim vještinama, ali slična poveznica nije uočena kod pisanja i znanja riječi. Razlog je možda u tome što su programi za djecu usredotočeni na pismenost, a ne na razvoj matematičkih vještina.

„Naši rezultati pokazuju da okolnosti vezane uz vrijeme koje djeca provode pred televizorom mogu utjecati na to kakve negativne učinke to vrijeme ima na ishode učenja,” komentirala je suautorica istraživanja, Caroline Fitzpatrick s kanadskog Sveučilišta Sainte-Anne.

Pouka za roditelje: Učinite sve što je u Vašoj moći kako biste djeci ograničili vrijeme provedeno pred ekranima. Kad bolje razmislim, trebala bih ići odvući svoju kćer od Jagodice Bobice.

*Napisala: Melissa Willets spisateljica, blogerica i mama. Potražite ju na Facebooku, gdje vodi kronike svog života kao mama pod utjecajem. Kave.

Izvor: narod.hr/parents.com

Foto: Thinkstock

Udruga u ime obitelji

Rad udruge “U ime obitelji” možete podržati svojom donacijom.

Udruga U ime obitelji okuplja aktivne građane u promicanju i obrani ljudskih prava, demokracije i temeljnih vrijednosti naše civilizacije. Svojim djelovanjem – zagovaranjem, zahtjevima, peticijama potičemo one koji su na vlasti da poštuju ljudsko dostojanstvo i prava pojedinca.

Udruga U ime obitelji osnovana je u svibnju 2013. tijekom referendumskog procesa prikupljanja potpisa za ustavnu zaštitu braka. Od svog osnutka, kontinuirano djeluje u svrhu osnaživanja braka i obitelji, civilnog društva, zaštite života od začeća do prirodne smrti, zaštite najboljeg interesa djeteta, zagovara neradnu nedjelju, slobodu medija, borbu protiv korupcije te demokratizaciju izbornog sustava u Hrvatskoj. Naša misija je društvenim zagovaranjem aktivno sudjelovati u osnaživanju braka i obitelji te izgradnji demokratskog društva.

 

Pratite nas

#Prethodni članak
Sljedeći članak$

Damir Fekeža