Udruga U ime obitelji izražava svoj nezadovoljstvo, ali, nažalost, ne i iznenađenost, priopćenjem Vijeća za elektroničke medije kako tekst Hrvoja Marjanovića „Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ ne predstavlja niti govor mržnje niti povredu dostojanstva čovjeka te odluku da portal Index na kojem je taj tekst objavljen nije potrebno kazniti, stoji u priopćenju udruge U ime obitelji koje prenosimo u cijelosti.

Ova je odluka nastavak neprofesionalnog djelovanja članova Vijeća označenog političkom pristranošću te dvostrukim, neujednačenim, kriterijima prema raznim skupinama građana. Navest ćemo samo tri potpune netočnosti:

Prva netočnost: „Nema osoba povrijeđenih spornim člankom“

Budući da Vijeće u obrazloženju svoje odluke navodi da „mora postojati uvrijeđena osoba“ kako bi tekst bio ocijenjen kao uvredljiv, podsjećamo da je Vijeću za elektroničke medije podneseno, uz prijavu udruge U ime obitelji, više od 140 pojedinačnih prijava zbog vrijeđanja i govora mržnje, a više od 25 000 građana svojim je potpisom potvrdilo da ih je Indexov tekst uvrijedio te zatražilo reakciju nadležnih institucija. http://www.citizengo.org/hr/md/34059-zaustavite-indexovo-sirenje-mrznje-prema-vjernicima

Osim toga, u tekstu su izrijekom navedena imena kardinala Josipa Bozanića i fra Jure Šarčevića, koji su, kao i svi ostali vjernici, stavljeni u kategoriju „bolesnika“ koji nisu „pri zdravoj pameti“, kao što autor i navodi: “ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama uokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.“ Iz navedenog je jasno kako članovi Vijeća iznose neistinu kad kažu da članak nije „usmjeren na bilo koju određenu osobu kojoj bi takvo izražavanje moglo naškoditi časti i ugledu“. Osim toga, usmjeren je na svakog vjernika katolika koje se proglašava „bolesnicima“.

Druga netočnost: „Govor mržnje ne može biti usmjeren na većinu u društvu“

Vijeće u svojem obrazloženju na potpuno iskrivljen i pravno netočan način definira govor mržnje, tumačeći kako ne može biti govora mržnje prema hrvatskim građanima koji su, po bilo kojoj osnovi, većina, kao što je to, primjerice, slučaj s vjernicima katoličke vjeroispovijesti. Budući da je totalitarni komunistički sistem tijekom 45 godina u Jugoslaviji upravo govor mržnje, posramljivanje i vrijeđanje većine koristio kao jedno od glavnih oruđa represije – koje onda osigurava da manjina, na totalitaran, a ne demokratski način, upravlja većinom – ova je tvrdnja Vijeća za elektroničke medije još jedan pokazatelj neznanja, nestručnosti i ideološke obojanosti njegovih članova zbog koje na slučajeve o kojima odlučuju primjenjuju različite kriterije. Iskustvo hrvatskih građana kroz posljednjih nekoliko godina svjedočida su upravo oni koji su u većini u hrvatskom društvu sustavno kroz veliki dio medija i zloupotrebu državnih institucija izlagani govoru mržnje, posramljivanju i vrijeđanju, pa na primjer: katolici, vjernici općenito (koji čine 95 % hrvatskog društva), branitelji, roditelji koji se ne slažu s nametanjem ideologije kroz obrazovni sustav, građani koji javno izražavaju da je brak zajednica žene i muškarca i dr.
Obzirom da u Preporuci Ministarskog odbora Vijeća Europe, na koju se Vijeće za elektroničke medije u ranijim odlukama pozivalo, pri definiranju govora mržnje stoji: „Mora se prvo raditi o izražavanju određenih mrzilačkih iuvredljivih sadržaja/poruka, odnosno o sadržajima kojima se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji izruguju omalovažavaju, ponižavaju, dehumaniziraju ili obezvređuju. I drugo, takav mrzilački/napadački govor mora biti usmjeren protiv određenih ciljanih društvenih skupina i njihovih pripadnika koje se mogu identificirati po određenim zajedničkim objektivnim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, imigrantski status ili podrijetlo i slično.“, jasno je da u ovom slučaju, za razliku od prethodnih, Vijeće nije postupilo prema navedenoj Preporuci, iako su svi uvjeti za proglašenje govora mržnje bili ispunjeni, što ponovno ukazuje na dvostruka mjerila Vijeća pri donošenju odluka.

Treća netočnost: „Govor upotrijebljen u tekstu nije huškački, ne poziva na netoleranciju“

Iz rečenice spornog članka poput „Količina popustljivosti koju imamo prema katoličkoj crkvi je nevjerojatna i zapravo očaravajuća. Nema toga što im nećemo oprostiti ili barem pronaći način kako to objasniti riječima.“ jasno se iščitava poziv na netrpeljivost prema čitavoj grupi ljudi na temelju njihove vjere. To nije samo izricanje uvredljivog sadržaja, poput reći nekome da je nekrofil, nego prije svega poziv drugima da prestanu tolerirati vjernike i njihove načine izražavanja vjere, te da drugom prilikom ne budu više, kako autor kaže, „očaravajuće popustljivi“ prema njima.

Osim što vrijeđa skupinu ljudi i pojedince, autor u članku zastrašuje čitateljstvo bizarnom primjedbom „ne možete biti sigurni što bi im još moglo pasti na pamet jer ako im se to učini zanimljivim, mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve“. Teško je ne primijetiti kako ovakve izjave nemaju za cilj nikakvu konstruktivnu kritiku na račun Katoličke Crkve, nego isključivo pokušaj da se čitateljstvo lažnim „pretpostavkama“ usmjeri prema izražavanju netrpeljivosti prema katolicima i promatra ih kao devijantne i opasne za društvo.

Zaključno, ne sumnjamo da bi stav Vijeća (opravdano) bio znatno drugačiji da je kojim slučajem u tekstu bila uvrijeđena bilo koja druga skupina osim katolika. Uostalom, predsjednica Vijeća Mirjana Rakić javno je tvrdila kako novinarima i voditeljima na javnoj televiziji treba biti zabranjeno nositi lančiće s križićem, a sve kako se ne bi vrijeđalo osjećaje onih koji nisu vjernici, danas kaže kako smatra da je dopušteno te iste vjernike katolike nazivati bolesnicima i nekrofilima.

Držimo da ovakvo, politički i ideološki motivirano iznošenje potpunih neistina u javnosti, te nesporno primjenjivanje dvostrukih kriterija na građane Republike Hrvatske, a time i izostanak jednake zaštite građanskih i ljudskih prava svih hrvatskih građana, potpuno diskvalificira i sadašnji i budući rad Vijeća za elektroničke medije te članove Vijeća pozivamo da daju ostavke. U slučaju da članovi Vijeća ne daju ostavke, pozivamo Hrvatski sabor Republike Hrvatske da ih razriješi.