U ime obitelji

Što je palijativna skrb – alternativa eutanaziji?

Što je palijativna skrb – alternativa eutanaziji?

Godišnje u Hrvatskoj umire oko 52.000 ljudi. 2019. oko 32.000 bolesnih i njihove obitelji trebali su palijativnu skrb. 50% bolesnika umire u bolnici bez članova obitelji, 31% u svome domu i u skrbi su svojih obitelji. Nedovoljna zastupljenost palijativne skrbi postavlja pitanje o zdravom starenju i završetku života oboljelih, osobito u kontekstu koronakrize. S druge strane, dok promatramo europske trendove ističe se porast broja država koje su ozakonile eutanaziju te je pitanje kako će se ovakvi trendovi odraziti na Hrvatsku.

Ljudski život je jedan i neponovljiv i svako ljudsko biće ima pravo na dostojanstvo – od trenutka začeća do prirodne smrti.  Palijativna medicina kao grana medicine podrazumijeva potpunu skrb o bolesniku oboljelom od kronične, neizlječive bolesti kada su preventivne i kurativne metode liječenja iscrpljene. Stručnjaci raznih specijalnosti i struka zajednički se angažiraju kako bi oboljelima, njihovim obiteljima i prijateljima olakšali suočavanje s bolešću i njenim konačnim ishodom.

Palijativna skrb podrazumijeva ublažavanje fizičke i psihičke boli bolesnika oboljelih od kroničnih, neizlječivih, često puta onkoloških pacijenata. Ona se ne odnosi samo na 24-satnu medicinsku njegu i smanjenje boli već i na brigu o bolesničkim pravima i ljudskom dostojanstvu. Važnost skrbi za bolesnika još se jednom pokazala krucijalnom i kod oboljelih od koronavirusa koji su završili na respiratoru, ali i onih u bolnicama koji su istaknuli kako im je uvelike olakšalo susretljivo i humano osoblje i skrb.

Za razliku od palijativne skrbi za bolesnike i njihovu obitelj, eutanazija podrazumijeva – umjesto pravilne skrbi i pomoći – prekidanje života čovjeka kako bi se zaustavila bol. U više se slučajeva pokazalo kako se u državama koje ozakone eutanaziju – poveća zloupotreba. Država bi trebala istinski pomoći svojim stanovnicima da zadnje dane prožive dostojanstveno uz potpunu skrb.

> Liječnik u Belgiji zloupotrijebio zakon o eutanaziji i usmrtio pacijenticu bez znanja obitelji

> Liječnik ubio 2 pacijenta s koronom, tvrdi na zahtjev obitelji

> Slučaj malene Tafide dignuo na noge Britaniju: Liječnici odlučili eutanazirati 5-godišnju djevojčicu, iako pokazuje znakove oporavka

Iskustvo s odjela palijativne skrbi

Eric Vermeer, medicinski tehničar, etičar i psihoterapeut koji je proveo jedno desetljeće na odjelu onkologije i palijativne skrbi, progovorio je o svom iskustvu u zdravstvenoj njezi bolesnika i otkrio zašto smatra da oni koji žele eutanaziju najprije moraju proći kroz palijativnu skrb.

U 7 minuta Vermeer opisuje zašto podržava medicinsku skrb kao rješenje za bolesnike čija se bolest više ne može liječiti naspram eutanazije:

Danas je eutanazija vrlo osjetljivo etičko pitanje i morate znati da, statistički, otprilike 60 posto ljudi traži eutanaziju zbog fizičke boli, a 30 posto zbog psiholoških simptoma”, rekao je Vermeer istaknuvši da je utvrđeno da u 80 do 90 posto slučajeva bolesnici odustanu od ovog zahtjeva kada im se pomogne tretirati ova dva uzorka.

Kod većine bolesnika koje sam upoznao, a koji su htjeli primiti eutanaziju, ta želja u većini slučajeva je nestala čim se bolesniku olakšala fizička patnja i čim su dobili emocionalnu podršku. Kada se potrudimo oko toga da olakšamo bolesnikovu patnju, da mu pružimo podršku i izliječimo sve njegove simptome, kada se potrudimo da pružimo podršku obitelji, situacija je posve drugačija”, rekao je Vermeer.

Istaknuo je da ljudi često misle dvosmisleno te da je u zdravstvenoj njezi bolesnika, prije pružanja skrbi i primjene liječenja, glavni cilj istinski susresti se s bolesnikom, odnosno da je potrebno slušati što pacijent zapravo želi reći. Kao primjer, Vermeer je ispričao iskustvo koje je imao s jednim pacijentom koji nije mogao govoriti zbog čega je gestom pokazivao da želi umrijeti. Međutim, kada su mu nudili tabletu da lakše zaspi, bolesnik je odbijao, a kasnije je napisao na tablet koji je imao, da je razlog tome taj što se boji da se više neće probuditi. “Nevjerojatno. Mi smo mislili da nam on svojom gestom govori da želi umrijeti, ali on je pod time mislio: ‘Ponekad mi je dosta svega!’”, rekao je Vermeer.

Cilj mi je postići da liječnici ne mogu samo tako odabrati eutanaziju kao “jednostavno rješenje” i da oni koji žele eutanaziju moraju najprije proći kroz palijativnu skrb prije podnošenja zahtjeva. To se uvelike razlikuje od postupka planirane smrti. To je sveobuhvatna, aktivna medicinska skrb za bolesnike čija bolest više ne reagira na liječenje”, objašnjava Vermeer.

Ističe da je danas eutanazija postala uobičajena pojava jer živimo u društvu koje je nestrpljivo pa kada osoba pati, jedinim rješenjem smatra se eutanazija, a tu poruku prenose i mediji. “Mi, koji pružamo palijativnu skrb, trebamo se zapitati je li eutanazija uistinu onaj odgovor koji naši bolesnici očekuju od nas?”, rekao je Vermeer.

Vermeer je rekao da će se vjerojatno u budućnosti pričati o sindromu pokojnikovog člana obitelji. “Smatramo da, u razdoblju žalovanja nakon eutanazije, tuga koju pokojnikova obitelj osjeća je mnogo teža, jer je tugovanje manje prirodno. Pustiti čovjeka da umre prirodnom smrću, poboljšavajući kvalitetu njegovog života, i ubiti čovjeka – to su dvije potpuno različite stvari”, istaknuo je Vermeer.

Izvor: narod.hr