Dvije ‘transrodne’ žene prošle su kroz cilj prva i druga na londonskom biciklističkom događaju ThunderCrit, vijest je koja je prije godinu i pol dana odjeknula u javnosti. Fotografija koja je tada snimljena i danas je vrlo aktualna kad su u pitanju ‘transrodnost’ i sport.
Emily Bridges i Lilly Chant dva su biološka muškarca koji su se identificirali kao ‘transrodni’, a proslavili su se poljubivši se na podiju. Sve dok su oni slavili, trećeplasirana, biološka žena, držala je svoje dijete – što je dodatno pokazalo nepravdu do koje dolazi u svijetu sporta.
‘Transrodne’ žene i biološka žena natjecale su se u ThunderCritovoj kategoriji Lightning za koju njihova web stranica kaže da je namijenjena “cis-ženama, nebinarnim osobama” i “trans muškarcima i ženama čija fizička izvedba najviše odgovara cis-ženama”. Web stranica precizira da “cis-ljudi ne mogu birati svoju kategoriju utrka. Cis-muškarci će se utrkivati u kategoriji Thunder, cis-žene će se utrkivati u kategoriji Lightning.
> ‘Transrodni’ sportaši: Evo zašto nije pravedno da se biološki muškarci natječu protiv žena
Bridges i Chant samo su neki od primjera bioloških muškaraca koji dominiraju ženskim sportovima.
Primjeri ‘transrodnih’ sportaša
Vrlo je poznat slučaj muškarca koji se predstavlja kao žena, plivačice Liee Thomas, koja se na fakultetu natjecala kao muškarac, a nakon ‘promjene spola’ osvojila NCAA titulu u ženskoj kategoriji.
Nedavno se boksačica Katia Bissonnette odbila suprotstaviti “transrodnoj” Myi Walmsley. Kako se Bissonnette povukla iz borbe, Walmsley je proglašena pobjednicom zbog nedostatka zamjenske natjecateljice u njihovoj težinskoj kategoriji.
A to su samo neki od primjera iz svijeta sporta.
Zašto biološki muškarci imaju prednost pred ženama?
Biološki je jasno kako muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama. A budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima to čini prednost još većom. Kosti su im gušće, ligamenti čvršći, a to ih čini manje podložnima sportskim povredama.
“Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu. Velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max). To je zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene”, pojasnio je ranije profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian.
