Uz političke poruke, iz Knina je poslana još jedna važnija poruka, ona djece poginulih branitelja, koji i 25 godina nakon rata tragaju za svojim najmilijima.

Posebno emotivan trenutak bio je kada su, zajedno s umirovljenim generalom Antom Gotovinom, na Spomeniku hrvatske pobjede položili ruže u spomen na sve poginule.

Imala je 15 godina kada je njezin otac otišao u Domovinski rat.

“Tata i ja samo bili jako vezani. I onog trenutka kad je odlazio nije se htio pozdraviti sa mnom. To mi je ostalo u sjećanju. Mama je rekla ‘Kruno, odi se pozdravit s djecom’, on je rekao – ‘ne mogu, da me gledaju kako odlazim’. I otišao je i više ga nikad nisam vidjela”, nastavlja Alica za dnevnik.hr.

Neki su preživjeli rat, ali s posljedicama nisu mogli živjeti…

“Otac je napravio suicid nakon rata zbog posljedica sudjelovanja u obrani. Teško je to opisati, to vam je nešto, barem meni, sjećanje u glavi koje želiš potisnuti”, kaže Nikola Mravinac. Na ovakve dane osjeća se i sretno i tužno.

Tužno jer i četvrt stoljeća od rata, mnogi još uvijek ne znaju sudbinu svojih roditelja.

“Tata je nestao 30. rujna 1991. godine. Otišao je iz naše obiteljske kuće u Sotinu, to je pored Vukovara. Svaki dan je sve teže i teže boriti se s time. Gledam staru baku i djeda koji sutra mogu umrijeti, a da nikad ne saznaju gdje su posmrtni ostaci njihovog sina”, govori Sandra Rapčak, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata.

Njihova borba još traje. Borba za istinu o svim nestalim braniteljima i civilima Domovinskog rata.

“Današnji dan je iznad te boli, današnji dan je iznad obitelji koje su izgubile svoje najmilije, to je dan ponosa, dan domovinske zahvalosti, dan jedinstva”, kaže Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.

Ali i na Dan pobjede, Dan zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja svi oni žele doznati istinu o svojim najmilijima – olujnim ratnicima koji su Hrvatskoj izborili slobodu.

Izvor: narod.hr/dnevnik.hr