Mons. Jorge Ramos, svećenik Prelature Opus Dei, gost je emisije 55 minuta kod Željke. U emisiji je ekskluzivno otkrio da nakon 18 godina odlazi iz Hrvatske na službu u Brazil. Ovaj Portugalac s hrvatskim državljanstvom progovorio je svojem pozivu na svećeništvo, svojoj obitelji, rodnom Portu, pravnoj organizaciji Opusa Dei, odnosu Ivana Pavla II. prema sv. Josemariu Escrivi. Protumačio je zašto je ispovijedanje jedna od karizmi Opusa Dei, kakvu formaciju je prešlo preko 2.000 svećenika Djela Božjeg koji danas djeluju u 68 država svijeta. Objasnio je i kako vidi odnos neokatekumenskog puta i Opusa Dei, kako je učio i naučio hrvatski i zašto je u Hrvatskoj bio jako sretan.
O sebi
„Rodio sam se u Portu, u gradu koji je poznat zbog vina i nogometa. Već sam u osnovnoj školi, s četrnaest godina, razmišljao o pozivu za Opus Dei. U jednom trenutku jedan moj prijatelj i kolega iz škole me pozvao da idem upoznati jedan klub za dječake iz Opusa Dei i tamo sam upoznao što je to Opus Dei i bio sam oduševljen i kasnije kao mladić postao član Opusa. Istovremeno sam studirao elektrotehniku i bio otvoren mogućnosti da postanem svećenik. Ne trebaju svi članovi Opus Dei biti svećenici. Svi želimo tražiti svetost u svakodnevnici, u svome poslu, obavezama i naravno neki trebaju biti svećenici da pomažu drugima, da mogu ispovijedati i propovijedati, slaviti sakramente i misu i nahraniti druge tim duhom. Tako je i bilo.“
Na poziv zagrebačkog nadbiskupa Opus Dei u Hrvatskoj
„Kardinal Bozanić je bio osobni prijatelj prelata Opusa Dei i mnogo je puta tražio da Opus Dei započne apostolat u Hrvatskoj. I kada je to postalo moguće, on se obradovao. I, sjećam se, kada je mons. Javier Echevarría rekao da je obavijestio kardinala da će doći prvi članovi Opusa Dei, on je odgovorio: Konačno! Lijepo nas je primio i imali smo njegovu podršku. Mislim da je to odgovaralo želji svetog Josemarije. Sveti Josemaria posebno je volio Hrvatsku, osjetio je jednu posebnu naklonost prema Hrvatskoj. Mislim da je promatrao primjer blaženog kardinala Stepinca s oduševljenjem i uvijek je suosjećao s narodima iz ovoga kraja svijeta, konkretno s Hrvatima. Prvi član Opusa Dei izvan Španjolske bio je Hrvat don Vladimir Vince. Zbog različitih okolnosti nije bilo moguće da Opus Dei počne svoj apostolski rad u Hrvatskoj za vrijeme života svetog Josemarie. Čim je bilo moguće prelat Opusa Dei mons. Javier Echevarría je htio da se stvaraju male grupe ljudi koji će ovdje pokrenuti ovaj apostolat i tada me pitao jesam li spreman na to i naravno rekao sam: da – evo mene. Tada sam bio u Portugalu u jednom gradu koji se zove Braga. Mogao sam reći ne jer u crkvi se uvijek računa na slobodu svake osobe tako i u Opus Dei. Zato prelat voli pitati jesi li spreman i jesi li na raspolaganju, hoćeš li, osjećaš li da možeš…Pomogla mi je rečenica svetog Josemarie gdje on govori ovako, više-manje: Svejedno ti je biti u Kini ili u Americi. Budi gdje možeš vršiti volju Božju.“
O odlasku u Brazil i ljubavi prema Hrvatskoj
„Nakon gotovo 18 godina u Hrvatskoj u srpnju odlazim na novu službu, u Brazill. Nosim Hrvatsku u srcu – zavolio sam ovu zemlju i sve Hrvate i mislim da je to jedan divan narod i jedna divna zemlja i ovdje sam uvijek bio jako sretan i zadovoljan i mogu o Hrvatskoj samo lijepo govoriti. Mogu se zahvaliti za sve dobro što sam doživio u ovoj zemlji i zato ako sam nešto pogriješio ja se ispričavam. Puno sam ovdje primio, puno sam učio, puno radosti sam ovdje doživio i mislim da je to jedno blago.“
O Opusu Dei
„Opus Dei nije redovnička zajednica nego novi fenomen u crkvi. Pravni koncept Opusa Dei zove se osobna prelatura. Na 2. vatikanskom saboru su tek ustanovljene osobne prelature te je papa Ivan Pavao II. smatrao da je to uistinu pravni oblik koji odgovara Opusu Dei – jedne institucije koja u svijetu radi jedan osobni apostolat. Osobna prelatura znači da uistinu radimo s osobama. I to je zanimljivo. Sjećam se kad sam bio u Lisabonu na jednom susretu svećenika iz biskupije razgovarali smo da crkva treba gledati pokret novoga svijeta. Svi smo uvidjeli da jedna osobna prelatura pomaže.“
O važnosti molitve u obitelji
„Dobro je poštivati slobodu djece. Ali pitanje je što je sloboda djece. Sveti Josemaria je rekao da je molitva važan čimbenik pa se preporuča zajednička molitva, kratka molitva s djecom. Dobro je inzistirati i dati dobar primjer djeci. Jedan prijatelj svećenik mi je rekao svoje iskustvo na svetim misama – kad za roditelje misa bude važna djeca to primijete i ponašaju se tako. Djeca oponašaju roditelje.„
Izvor: narod.hr
