Proteklog vikenda počeo je Hod za život po hrvatskim gradovima, a prvi na redu bili su Imotski i Slavonski Brod. Hodovi su popraćeni snažnim svjedočanstvima i govorima. Koordinator Hoda za život u Imotskom Ivan Galić istaknuo je da život počinje začećem i da u trenutku začeća svako ljudsko biće postaje autentično, s vlastitim genetskim kodom. Prenosimo njegov govor u cijelosti.
„Prije svih činjenica koje danas želim izreći, koje govore u prilog ovog Hoda u kojem slavimo život, želim da svi vi koji ovo slušate skrenete pozornost na jednu vrlo bitnu stavku ovog mog govora.
Istina, koju danas govorim, ne želim da bude ona koja neumoljivo kori, nego ona koja srdačno ljubi. Bez obzira na to koliko će je nekim ljudima biti teško čuti, želim da znate da je moja intencija u ljubavi, dobronamjerna, s razumijevanjem, a ne osorita i s gnjevom. Jer ljubav je ona koja se ne raduje nepravdi, a raduje se istini.
Možda će vas zanimati
Majka s iskustvom pobačaja svjedočila na Hodu u Slavonskom Brodu: ‘Ta odluka razorila je život moje obitelji’
U Slavonskom Brodu moglo se čuti potresno iskustvo Svjetlane Živković, majke koja je imala iskustvo pobačaja i dugogodišnje volonterke Hoda..
Istraživanja pokazuju da trudnice imaju značajno niži rizik od smrti
Istina je, barem što se ove teme tiče, vrlo jasna. Život počinje začećem u utrobi majke! I to zna svaki medicinski fakultet u Hrvatskoj, to zna svaka knjiga iz embriologije i to je znanstvena činjenica.
Svatko od vas koji ovo slušate, u trenutku začeća, počeo je vaš život i postali ste novo autentično ljudsko biće. Autentični ste. Posjedujete vlastiti genetski kod, često drugačiju krvnu grupu od majke… Živjeli ste u njoj, ali vaše stanice su bile samo vaše, odvojene od majčinih.
I zanimljivo je da niste samo živjeli u utrobi majke na njezinu štetu i teret, kako neki nažalost vole reći za neželjenu djecu u trudnoći. Naprotiv, istraživanja pokazuju da trudnice imaju značajno niži rizik od smrti nego žene koje nisu trudne i za to postoji objašnjenje. Nerođeno dijete ostvaruje značajnu povezanost s majkom u utrobi tako da šalje svoje matične stanice koje majkama popravljaju tkivo i djeluju kao stanice za prevenciju protiv raznih vrsta raka i drugih bolesti. Dijete štiti i ozdravlja svoju majku još dok je u utrobi! Fascinantna činjenica!
Od trenutka kada ste začeti, postali ste živi članovi ljudskog roda premda nam je bilo potrebno dodatno vrijeme rasta i sazrijevanja. Već od 18. dana imali smo srce koje kuca, od osmog tjedna svi organi su formirani, a s 10 tjedana ima jedinstveni otisak prsta! Tužna je da prilikom pobačaja, dijete osjeća bol!
Ove činjenice nam objašnjavaju da svako nerođeno ljudsko biće uistinu jest jedno od nas, no kako bismo se trebali ponašati prema tim malenima koji ne mogu sebe zastupati?
Želimo da Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život
Koja je to naša dužnost prema svim ljudskim bićima? Želimo li da nam djedovi i bake žive u strahu od egzistencije zbog lošeg demografskog sustava? Želimo li da nam majke, pogotovo one samohrane, budu zakinute zbog nedostatka fleksibilnosti njihovog radnog vremena ili obitelji koji nemaju mogućnosti društvenog i ekonomskog napretka zbog manjka radnih mjesta i megalomanske politike koja zanemaruje običnog čovjeka?
Svima je jasno koliko je to pogrešno? Svima je jasno da je ljubav prema čovjeku odgovor! Svima je jasno da je pravo na život temeljno ljudsko pravo zaštićeno mnogobrojnim zakonima, deklaracijama, konvencijama i brojnim propisima.
>Tomislav Bralić o Hodu za život: Sve stane u te dvije riči
Koliko li je više potrebno štititi, braniti i ljubiti nezaštićeni, nerođeni život u utrobi majke!
Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice, ova stvarnost bude poznata svakoj ženi, svakom muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se u Hrvatskoj ijednom ljudskom biću nasilno zaustavljaju otkucaji srca! Zato pozivam nas sve, samo dajmo ljubav, svaki dan, svaki dah.”