Jednom prilikom u razgovoru s prijateljicom (nazvat ću je ovdje kodnim imenom „Milka“) dobro se sjećam kako je nabrajala sve zadaće koje žena mora ostvariti: „mora biti dobra domaćica, kuharica, čistačica, odgojiteljica djece, ljubavnica svome mužu…“. Sve je to točno, i sve bi imalo smisla da na kraju nije dodala: „A vi, muškarci, vama je lako. Vi samo dođete i sve imate spremno: ručak, čistu i urednu djecu, sređenu kuću i ženu koja će biti spremna za leći u krevet.“ To može funkcionirati na taj način samo ako je sama sa sobom u braku. S obzirom na to da ne živimo u istom gradu, više nemam ni kontakta s njom, ali ono što znam jest da je u sretnom i zadovoljnom braku, Bogu hvala!

Sve ove karakteristike koje je Milka nabrojila da bi ozbiljan brak funkcionirao, treba ispunjavati i muškarac. Točnije, da to ne bi bila doslovno razmjena dobara između dviju osoba i kako bi on imao svoj smisao i puninu, potrebno je i da muškarac jednako tako prema ženi bude: domaćin, kuhar, čistač, odgojitelj djece i dobar ljubavnik. Činjenica je da se ne može gledati jednostrano i trgovački na zadatke i situacije. U braku je pogubno računati koliko je jedna osoba napravila pa da druga nadoknađuje kako bi došla na istu razinu. Ponekad će jedno napraviti duplo više dok će drugo za nekoliko dana napraviti tri puta više.

Temeljno je, dakle, pitanje koja je zadaća muža i oca u braku i obitelji? Mnogo je mogućih odgovora na ovo pitanje, no zadržat ću se na nekim bitnim karakteristikama. Najbolji uzor kršćanskog muža i oca, ali i zagovornik muževima i očevima, nesumnjivo je sveti Josip.

Sveti Josip – duhovni zaštitnik svake obitelji

Sveti Josip bio je zaštitnik Svete obitelji. Prva će nam slika biti upravo svetog Josipa kao zaštitnika od nekog fizičkog napadača. Dobro je poznato kako je stalno bio na putu s Marijom kako bi nju i Isusa zaštitio od raznih nevolja pa čak i od smrtnih opasnosti. Međutim, osim u ovom fizičkom smislu, koliko li je tek potrebno danas u našim obiteljima imati svetog Josipa kao zaštitnika od duhovnih zala i napasti! Svakodnevno svjedočimo koliko smo danas izloženi duhovnim i psihičkim napadima. Sveti Matej piše: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ (Mt 10,28). Stoga je sveti Josip nesumnjivo na prvom mjestu- duhovni zaštitnik svake obitelji.

Otac – hranitelj obitelji

Nadalje, spominje se sv. Josipa i u kontekstu hranitelja Svete obitelji. Na nekim ikonama prikazuje ga se kako nosi posudu s vodom naznačujući time i materijalnu brigu za Svetu obitelj. I to je bitno – da je otac hranitelj. To nije zanemarivo, ali nije primarno i nije jedino! Obitelj treba najprije duhovno nahraniti, iz duhovne gladi rađaju se sve ostale gladi (pohlepa za novcem, hranom, zavist, želja za tuđim stvarima i ženidbenim drugom…). Ovu vrstu gladi jedino Krist može utažiti svojim sakramentima u Crkvi. Jedini On može dati puni smisao životu i pokazati kako ove stvari ne zadovoljavaju čovjekove potrebe u potpunosti. Sveti nas Josip dovodi Kristu, izvoru hrane i pića za naš život. Možemo gledati i iz druge perspektive: sveti Josip donosi Krista u naš život. Tako ga neke ikone prikazuju: na svojim ramenima nosi Isusa. Dakle, brine se za nas da ne odlutamo i na našem nam putu dolazi ususret donoseći izvor pravoga života u obitelj.

Otac – odgojitelj djece

Odgajanje Isusa nije bilo prepušteno samo Mariji. Tome nam također svjedoče ikone koje prikazuju Isusa i svetog Josipa kako skupa obrađuju drvo. Jako je bitno naučiti djecu da svojim sposobnostima i svojim radom mogu i moraju priskrbiti dobra za dostojan život obitelji. Postoje velike opasnosti roditelja koje se kriju u izjavama: „Uči sine da ne moraš raditi kao što ja moram.“ Svi moraju raditi- i oni koji su završili više i visoke škole kao i oni koji su izučili zanat. Jedan je posao možda fizički lakši od drugoga, ali drugi posao (fizički lakši) također ima svoje nedostatke koji naoko nisu vidljivi. Bitno je djecu učiti dostojanstvenom i savjesnom izvršavanju zadataka i obaveza. Bilo da će jednoga dana kći biti majka odgajateljica, časna sestra ili će sin biti menadžer multinacionalne tvrtke, monah, svećenik, svi poslovi i pozivi traže jednako ozbiljan, odgovoran i savjestan pristup.

Otac – svećenik u obitelji

Osim toga, postoji i prekrasna ikona na kojoj sveti Josip drži razvijen svitak svetog Pisma u kojem Isusa poučava, osim fizičkom radu, i znanju o Pismima. To je također jedna bitna uloga svetoga Josipa- odgoj i poučavanje u vjeri. U tome je ovaj svetac uzor katoličkim muževima, kao odgajateljima i poučavateljima djece vjeri.

Otac je između ostalog i svećenik u obitelji, te kao takav ima izvrstan uzor u svetom Josipu.

Otac – branitelj obitelji

Dakle, vidimo da je dužnost muža i oca u obitelji jednaka ženinoj pa čak i veća ako je promatramo u duhovnom smislu- kao svećenika i vođe obitelji. Upravo suprotno onome što je Milka govorila. To su nažalost nekakvi pogrešni uvriježeni stereotipi. Majka se brine o svemu, otac samo dođe kući na gotovo i ne tiče ga se ništa. Očevi trebaju stajati kao stožer obrane u fizičkom, ali i duhovnom smislu nad svojom obitelji. S obzirom na to da je otac vođa i glava obitelji, onda je to na svim područjima obiteljskog života!

Otac – onaj koji se žrtvuje za obitelj

Nadalje, noću kada dijete plače, sjetimo se svetog Josipa koji na svojim ramenima nosi Isusa. On je snaga. On ima svoje tijelo koje je snažnije od Marijinog i služi, između ostaloga, tome da nosi Isusa. Nama daje uzor da tako nosimo djecu: noću kada su uplakana, kada ih danju treba uspavljivati, u igri s njima…

Koliko do sada stoji neprospavanih noći ili napola prospavanih noći u našim životima, a koliko će ih još biti? Pred time ne trebamo strepiti, trebamo se ufati u zagovor svetog Josipa koji je prošao još veće strahove i kušnje i puno neprospavanih noći. Sveti Josip je čuvao samoga Boga i Njegovu Majku u izrazito teškim vremenima punim progona, mržnje prema njima, nerazumijevanja. Na sve to ćemo, prije ili poslije (ako već nismo), doći i mi. Tada ne treba očajavati nego se uteći sv. Josipu koji je prolazio kroz iste, ako ne i veće strahove, probleme i tjeskobe. Ipak, čuvati Boga nije isto kao i čuvati nekog drugog čovjeka.

Otac – ponizan upravitelj

Za kraj jedna bitna točka, a ta je poniznost. Toliko je malo zapisano o sv. Josipu, a koliko je strahovito važnu ulogu imao u povijesti spasenja. Skrbio je za svoju obitelj, hranio, čuvao, poučavao Isusa, Spasitelja cijeloga svijeta, zajedno s Blaženom Djevicom Marijom. Želi nam reći da je daleko od svake svetosti bilo koja uznositost i oholost. Sva dobra koja posjedujemo od Boga dolaze. Toga je sveti Josip bio stalno svjestan, zato je mogao i ostati tako ponizan do kraja. Treba se, naravno, kloniti lažne poniznosti kojom podcjenjujemo sebe i svoj rad ne prihvaćajući zasluženu pohvalu. Naprotiv, u redu je priznati uspjeh, ali se ne uznositi zbog toga što znamo od koga sve dobro dolazi. Za sve časti koje je imao (hranitelja Božjega, odgojitelja, branitelja) sv. Josip je znao da su mu od Boga dane i da ničim nije zaslužio te da je u Božjem otajstvu zašto je baš on bio izabran za tu dužnost. Nama je putokaz kada se počnemo gubiti u svojoj uznositosti i oholosti da su sva dobra- obitelj, posao, vlast u obitelji i na poslu samo privremena i od Boga dana.

Jednoga dana polagat ćemo Bogu račun kako smo upravljali tim dobrima. Jednom kada ovaj život završi nema više popravnog ispita, imamo samo ovo vrijeme (posljednje vrijeme za nas je ovo koje sada živimo). Stoga, neka nam na ovom odgovornom putu zagovornikom i jednim od zaštitnika obitelji bude sveti Josip kojem se utječemo.

Izvor: frendica.hr/ženavrsna.com