Afera Zambija razotkrila je brojne nelogičnosti i poteškoće s posvajanjima djece, ne samo kod međunarodnih posvojenja, nego i kod posvojenja u Hrvatskoj. Iako se o tome do sada nije pričalo, melodramatičan članak Jelene Veljače u Jutarnjem listu otvorio je ponovno pitanje posvajanja braće i sestara, a koje se očito već u nekim slučajevima odvijalo suprotno preporukama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Donosimo nekoliko priča o posvojenjima braće i sestara iz Afrike, koji su u Hrvatskoj završili u različitim obiteljima.
Slučaj Azre Imamović Subošić iz afere Zambija
“Azra je bila ekstatična kad su joj javili da su joj javili da su u sirotištu za posvajanje spremne dvije curice sestrice i brat. Pokušavala je mjesecima pronaći posvojitelje za brata i sestru svoje kćeri i uspjela je. Sad je to, naravno, stopirano”, saznalo se prije nekoliko dana u tekstu Jelene Veljače za Jutarnji list. Riječ je o Azri Imamović Subošić, poznatoj iz afere Zambija, u kojoj je osmero Hrvata optuženo za trgovinu ljudima.
>Austrijski medij: ‘Skandal trgovine djecom potresa Hrvatsku, dužnosnici dio kriminalne mreže?’
“Azra je za mogućnost posvajanja djece iz DR Konga čula od prijateljice koja ima prijateljicu koja je tako posvojila dijete. Azra je posredovala u aranžmanima posvojenja djece iz DR Konga – naime, našla je još i posvojitelje za sestru i brata djevojčice koju je kanila posvojiti”, objavila je Utikejt na Twitteru.
Ivaniš i Petrović posvojile biološku braću?
Ipak, slučaj iz afere Zambija nije prvi oko posvajanja biološke braće i sestara u različite obitelji. Naime, u tom kontekstu postoji priča i oko Marije Ivaniš, osnivačice nedavno ugašene riječke udruge “Marijina farma”, koja je surađivala s ravnateljem sirotišta u DR Kongo Emmanuelom Kabongom, a danas tvrdi da nema kontakte s njim.
Ivaniš je posvojila dječaka Michaela, kako se čini prema javno dostupnim podacima – 2018. godine. Ako je suditi po informacijama na društvenim mrežama, dječakovog brata Enocha posvojila je Valentina Petrović 2019. godine.
>‘Marijina farma’: Što su Ivaniš i Bukvić 2019. govorile o suradnji sa sirotištem u DR Kongu i posvajanju djece?
“Posvojenje je bio moj san otkad znam za sebe pa bih rekla da od tada i živim svoje snove. Činjenica da sam taj san ostvarila nekada mi je toliko nestvarna da često prije spavanja pitam samu sebe jesam li se probudila. U svakom slučaju, odlazak u Afriku po mog sina najljepše je što mi se dogodilo u životu i zbog čega ću možda ponovno otputovati ove godine”, ispričala je Petrović 2019. za dnevno.hr.
“Zrinka ima ih vise, ove koje ja znam mogu ti poslati u inbox, ja sam sa njima u kontaktu npr tamo skola se placa samo 1300 za cijelu godinu, a djeca u skolu idu samo da bi mogla tamo dobit jesti…
Isto tako ima udruga Marijina Farma na FB koju vodi Marija koja je posvojila brata od mog Enocha ? ona je super za daljnje kontakte koji te zanimaju..jer puno je nacina za pomoc ne mora nužno biti novac ?”, objavila je Petrović u jednom komentaru na društvenim mrežama.
Ivaniš o svom slučaju
Ivaniš je o davanju braće i sestara na posvajanje govorila i 2018. za RYL:
“Zbog političkih turbulencija i opasnosti ulaska Europljana u Demokratsku Republiku Kongo, djeca se po dobivenim papirima prebacuju u Keniju, tamo ih roditelji preuzimaju i vode svojim domicilnim zemljama. Neki prosjek vremena za usvajanje je godina dana. Od pokretanja postupka, Michael je nakon šest mjeseci bio sa nama.
——–
Sretna sam da Michael nikad nije stigao do toga. Do svoje je četvrte godine živio s svojim biološkim roditeljima u kršćanskoj obitelji, koja vrlo teško živi. S majkom i ocem koji se, usprkos tome, na sve načine muče da prehrane i školuju svoju stariju djecu. Surova stvarnost te je ljude natjerala da odluče dati dvoje svoje djece na posvajanje.
Dva brata. Vito Paulo, koji je upravo napunio 12 godina, a kojeg sam rodila kao nedonošče u jedan topao proljetni dan, i četverogodišnji Michael, koji je fizički sa nama tek dva i pol mjeseca”.
>Afera Zambija: Kongoanac koji je naknadno uhićen bio je glavni u operaciji dovođenja djece
Priča Dubravke Kolanović
Ilustratorica Dubravka Kolanović posvojila je djevojčicu Dorcas iz Afrike, a njezina posvojena djevojčica u kontaktu je s braćom i sestrama koja su također posvojena u Hrvatsku.
“Htjeli smo proširiti obitelj i oduvijek mi je bila želja posvojiti dijete, dati jednom djetetu novu šansu i primiti ga u svoj dom. Kako već imam već svoje dvoje biološke djece to je bilo prilično komplicirano, zapravo gotovo i nemoguće da posvojim dijete u Hrvatskoj i odlučili smo se za međunarodno posvajanje. Dosta sam putovala po Africi i dosta sam bila potresen kakvo sam tamo siromaštvo vidjela, djecu u bijedi i bez šansi za normalnim životom i školovanjem i tako smo došli do naše Dorcas”, rekla je za HRT.
> Afera Zambija: Kako tumačiti izjave Plenkovića i Dobronića i što se zna o naprasno ugašenoj udruzi?
Djevojčica Dorcas nije jedino dijete koje je njezina biološka majka dala na posvajanje.
“Radi se o jednoj teškoj obiteljskoj situaciji, njezina majka dala je petero djece na posvajanje i nalaze se u Hrvatskoj. Mi smo u kontaktu s njezinim sestrama, imamo lijepi odnos s njima, viđamo se i Dorcas se voli vidjeti s njima. Imamo specifičnu situaciju da Dorcas ima 2 bijela brata i druži se s četiri crne sestre”, naglasila je Kolanović.
Dorcas je rekla da su druženja sa sestrama lijepa.
“Igramo se i svakakve lijepe stvari. Lijepo mi je u Hrvatskoj, sviđa mi se kad idemo u grad. Kupamo se, družimo se s bakom”, ispričala je Dorcas.
Što o posvajanju braće i sestara kaže Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike?
Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na svojim stranicama o posvojenju braće i sestre navodi:
“U postupcima posvojenja vodi se računa da braću i sestre posvoje isti posvojitelji, ako je to moguće i ako je u skladu s dobrobiti djeteta.”
Ipak, u praksi se znalo događati i drugačije, pokazuje to primjer iz 2012. godine, koji donosi Jutarnji list, prema kojem su se posvojitelji borili kako bi posvojili brata i sestru. Biološkim roditeljima oduzeta je roditeljska skrb zbog zanemarivanja djece, međutim nadležni centar za socijalnu skrb nije želio brata i sestru dati posvojiti u istu posvojiteljsku obitelj.
U sve se umiješalo i nadležno Ministarstvo socijalne politike, upozorivši centar da braću i sestre uvijek, kada god je to moguće, treba dati posvajati u istu obitelj. Međutim, centar je odgovorio da to nigdje u zakonu ne piše i da nisu dužni postupati po preporuci. No, nakon par mjeseci borbe brat i sestra završili su ipak zajedno.
