Specijalni rat ideoloških tabora na hrvatskim društvenim mrežamai u medijima nastavlja se svim raspoloživim sredstvima. Posljednji koji izaziva bijes jest portal dnevno.hr zbog objave fotke Milanke Opačić u majici s natpisom „Serbfest“ i stilizirana srpska četiri „S“.
Zbog majice Davor Bernardić piše Boži Petrovu i Vlahi Orepiću tražeći policijsku zaštitu za poznatu esdepeovku. Jasno je da Bernardić glumi gladnog vuka, kružeći opet oko mostovaca, pokušavajući ih izdvojiti iz HDZ-ova stada.
Ali pustimo sad to, mnogo zanimljivije je što navodi da se radi o“foromontaži s četničkom majicom“ te kaže da hajku „očito može spriječiti jedino kazneni progon zbog vrijeđanja državnog dužnosnika“.
Zašto zaštita zbog majice?Jasno je da se Milanka Opačić ni u ludilu ne bi slikala s grbom druge države, no sama po sebi- majica nije nikakav krimen. Bilo koji hrvatski Srbin, ili bilo tko drugi, kad bi baš htio, imao bi je pravo javno obući. Jer, nema zakona protiv civilnog srbovanja. Na majici svakako ne piše nešto poput „Slobodane, šalji nam salate…“
Ta se fotomontaža od brojnih koje se svakodnevno generiraju izdvaja samo po jendom važnom detalju – na tom portalu mimo svih novinarskih kriterija eksplicitno su ustvrdili da je fotka apsolutno autentična iako priznaju da ne znaju gdje i kada je uslikana, a već površnim pogledom uočljivi su neuredni detalji fotomanipulacije. Jasno je da tu satira ne može biti nikakav izgovor. No onima koji takve tekstove čitaju takve „sitnice“ očito nisu važne.
Nedavno sam reagirao na fotku prosvjednika protiv vojnog roka koji su nosili natpis „Rat je gotov, razoružajte se i pravac Bleiburg“, što je izazvalo revolt na društvenim mrežama. Iako sam postavio dvije originalne fotke na kojima piše samo „Rat je gotov“, iz čega je bilo jasno da je drugi redak fotošopiran, većina je to posve ignorirala, nastavljajući o onome što su oni željeli vidjeti, o onima o kojima i inače misle sve najgore.
Jednako tako, koliko god puta napisao da je posve jasno da Branko Grčić nije mogao početkom 90-ih biti na kninskim balvanima, efekta nema. Jednom lansiranu priču nemoguće je ubiti, ona živi svoj beskrajni dan rađajući se svako jutro poput feniksa, dokle god netko ima potrebu za njom.
E sad, volio bih kad bi svi koji se toliko zgražaju nad tim kampanjama blaćenja „naših“ na jednak način reagirali i kad se objavljuju krivotvorine i neukusne karikature „vaših“.
Zašto Bernardić, na primjer, nije jednako tako reagirao na zlokobnu naslovnicu- potjernicu Novosti, s likom Željke Markić s hitlerovskim brkom i naslovom „Koliko fašizma?“ Jer ta količina vulgarnosti i mržnje koja se kanalizira prema Željki Markić nadmašuje sve do sada viđeno na ovim prostorima.
Mnogi od onih koji u tome sudjeluju, proizvodeći na dnevnoj razini tu „satiru“ ili guštajući dok je čitaju, pri tom sustavno satiru Markićkino ljudsko dostojanstvo, dehumanizirajući je kao neprijatelja i označavaju je tako u nečijim poremećenim očima kao divljač vrijednu odstrela. Mnogi od njih, kad im spočitneš tu mržnju, odgovaraju protupitanjem: a što je s Markićkinom mržnjom prema manjinama? Iako ne znaju naći nijedan primjer u kojem bi ona prema bilo kome govorila s nedostatkom poštovanja, a kamoli s mržnjom. Ne znaju jer ih nema.
Markićkina retorika je zapravo jedan od rijetkih primjera dosljedne političke korektnosti u hrvatskom javnom prostoru, a agresiju se kod nje eventualno može tražiti jedino u legalnim rješenjima za koje se ona zalaže, a koja navodno ograničavaju nečija prava. Oni isto tako ne znaju dati održiv odgovor niti ih to zanima dokle god nju doživljavaju kao neprijatelja- a zašto bi Milanka bila vrednija od Željke?
Zašto Milanka treba zaštitu, a Željka ne? Zato što bi bila Srpkinja ili pripadnica neke druge „ugrožene“ manjine? Nije li i Željka očito ovdje dio neke manjine na udaru moćnih medija? Ili zato što je državna dužnosnica, kako ističe Bernardić?
A zašto bi dužnosnici trebali biti zaštićeni, a mi svi ostali Hrvatići izloženi bijesu kreativnih “satiričara“? I još gore, zašto bismo mi svi bili dužni tu njihovu „satiru“ plaćati iz vlastitog džepa?
Sa Željkom Markić se u mnogim stvarima i ne slažem, no u jednom je svakako u pravu: može li biti veće perverzije od toga da te netko nategnutom „satirom“ doslovce iz dana u dan satire, a ti mu smiješ samo otvoriti vlastiti novčanik i reći: „Hvala!“
Tekst Ivana Hrstića objavljen je na portalu vecernji.hr.
Izvor: narod.hr/vecernji.hr
Foto: Fah; fotomontaža: Narod.hr
