Na tribini udruge U ime obitelji održanoj u srijedu u Zagrebu o temi Predsjednički izbori 2019 razgovarali su dr. sc. Ivo Banac, povjesničar i professor emeritus na sveučilištu Yale na kojem je predavao povijest istočne i jugoistočne Europe, dr.sc. Anđelko Milardović, politolog sa Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu te profesor političkih teorija na fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te dr. Željka Markić, liječnica, poduzetnica te predsjednica udruge U ime obitelji. Modrator je bio Luka Mlinarić.

Razgovor je započeo komentiranjem predizbornog sučeljavanja kandidata na HRT-u. Povjesničar, dr.sc. Ivo Banac je istaknuo da je bio zgrožen razinom rasprave na predizbornom sučeljavanju kandidata. “Nisam vidio niti jednog kandidata koji bi mogao biti predsjednik jedne pristojne države. To je doslovno katastrofa koja ukazuje na to da u jednom procesu urušavanja ustanova u Hrvatskoj je došao red na najviša mjesta i to je zabrinjavajuće. Znamo da u izborima za predsjednika Republike Hrvatske zapravo se bira lider. Hrvatska traži lidera. Ona ga nema u ovom trenutku”, rekao je Banac.

“Rijetki su [u predizbornom sučeljavanju] potegnuli pitanje izborne reforme zato jer je to najvažnije pitanje koje bi moglo transformirati ovaj politički sustav da bi on bio uistinu demokratski, a ne oligarhijski sustav”, rekao je politolog dr. sc. Anđelko Milardović koji smatra kako je u Hrvatskoj demokracija narušena. Istaknuo kako je postojeće stanje političkog sustava neodrživo: “Može se usporediti samo s mišolovkom. Ovo je talačka situacija nastala kao proizvod ovakvih izbornih pravila jer se zacementirala oligarhija. Ako oponašamo kancelarski sustav, sustav parlamentarne demokracije ne vidim razloga da ako nešto ne valja, da probamo s tim ili vrati se na polupredsjednički sustav francuskoga tipa ili na čisti predsjednički sustav američkog tipa.” 

Prof. Milardović je naglasio da se u sučeljavanju predsjedničkih kandidata nije progovorilo o meritumu stvari. “Zar je trebalo potrošiti 10-15 milijuna kuna da bi mi slušali ta silna prepucavanja niskih strasti, a da se ne provodi rasprava o meritumu stvari? Meritum stvari su teme koje proizlaze iz Ustava RH. Tih tema je trebalo biti u pretkampanji minimalno pet”, rekao je Milardović napomenuvši da su, po njegovom mišljenju, trebale biti dotaknute teme o stanju demokracije u Hrvatskoj, vanjskoj i obrambenoj politici, migracijama i pitanju nacionalne sigurnosti.

“Drago mi je da je došlo do sučeljavanja. Naša dužnost je izlaziti na izbore, trebamo motivirati ljude da izađu na izbore, da koriste svoje biračko pravo upravo zato da se ne bi dogodilo da se ljudi odriču ono malo utjecaj kojeg već imaju”,  rekla je dr. Željka Markić.

Na pitanje kako gleda na ulogu i ovlasti predsjednika RH, prof.Banac je rekao da odgovor na to što predsjednik može ovisi o predsjedniku. “Sam Ustav ne može ograničiti nekoga na toj funkciji jer je ta funkcija zapravo na neki način funkcija učitelja, nekoga tko razmišlja i predstavlja Hrvatsku. Sve ovisi o pojedincu. Je li on do te mjere spreman poduzeti i predvoditi neke procese te zadovoljiti ono što hrvatski birači, hrvatski narod općenito u ovom trenutku nema – jednog jasnog vodiča koji bi dao stanovite odgovore na uvjerljiv način koji bi uspio riješiti niz javnih dilema.”

Na odgovor dr. Banca nadovezala se dr. Markić: “Svi predsjednički kandidati su pričali o tome tko je za njih Franjo Tuđman. U 2019. razgovaramo o tome kakvu ulogu Franje Tuđmana oni vide u prošlosti umjesto da oni nama govore kako oni vide budućnost države kakvu je Tuđman stvorio. Mi to ne čujemo u javnom prostoru ni od koga i to je dio koji smatramo zabrinjavajućim.”

Dr. Markić je također komentirala činjenicu da prvi put u Hrvatskoj imamo priliku da se dva kandidata, koji imaju izglede ući u drugi krug, bore za glasove desnog centra. “Glede neprekidnog rata u kojem kruže dezinformacije o tome da je desnica podijeljena, vidimo da je većina kandidata zapravo na lijevoj strani spektra i ljevica je itekako podijeljena te kod njih postoji zabrinutost oko toga na koji način će ovo glasovanje utjecati na njihovog glavnog kandidata, a to je Milanović. Naravno da bi u državi koja ima oko 75% stanovnika koji dijele jedan desni centar, a to bi bio svjetonazor koji je referendum o braku potvrdio, bilo logično da postoje dva ili više kandidata koji idu prema tom biračkom tijelu.”

Komentirajući ovlasti predsjednika države, dr. sc Milardović je istaknuo kako se “proizvodi osjećaj velike moći predsjednika republike jer ga se izravno bira. I onda kad se zastori spuste, onda se suoče s ustavnim pravilima i u tom smislu se ništa ne dogodi. Uspoređivao sam kampanju s dramom Samuela Becketta, U očekivanju Godota. Svi nešto čekamo: čekamo da će se pojaviti Godot i lider, a onda se pojavi ova ekipa…”

“Ovi izbori su bitni za unutarstranačke izbore koji bi uskoro trebali biti pred članovima HDZ-a, a izuzetno su bitni za vodstvo HDZ-a, a onda i cijelu Hrvatsku i parlamentarne izbore koji su pred nama. Pokušali smo u dva navrata promijeniti izborni zakon što bi dovelo do promjene načina biranja na parlamentarnim izborima, a nužni efekt bi bio i demokratizacija stranaka. Kandidati bi u demokratiziranim strankama bili u unutarstranačkim izborima. Unutar demokratske stranke bi se profilirali, raspravljali, debatirali i mi bismo dobili već isfiltrirane kandidate i ne bi morali sudjelovati u svim tim prljavim igrama kakvim svjedočimo”, prokomentirala je dr. Markić.

Dr. Markić je istaknula kako problematičnim smatra upravo “mesijanski” pristup nekih birača: “Stalno čekamo da taj netko, Mesija, dođe. Nije pitanje hoće li on ili ona doći k nama, već hoćemo li mi, hoćete li vi  doći k sebi i početi se angažirati oko svoje zemlje, oko svojih obaveza. Očekivati za sebe ono na što imate pravo. Građanske inicijative su pokazale u proteklih pet godina da se scena mijenja, da mi utječemo na to kako stvari izgledaju. Koliko god su te promjene koje se rade kroz  civilno društvo, kroz nas kao građane, sporije u odnosu na promjene koje se provde kroz institucije držvae – one daju učinke. Dakle, trebamo koristiti onaj prostor koji imamo. Ne stalno nekoga iščekivati na nerealan način, kao spasitelja, a onda se stalno razočaravati. Netko je rekao: “Ne mogu biti razočaran, jer nisam očaran.”

Na pitanje iz publike o tome “što je nama činiti da participiramo i dalje i pomognemo našoj domovini – budemo aktivni građani”, dr. Milardović je kratko odgovorio: “Trebamo zagovarati promjenu izbornog zakonodavstva”. Na njega se nadovezao dr. Banac sa stavom da je mijenjanje izbornih pravila po njemu eventualno drugi korak. “Ono što treba mijenjati su stranke. Govorim o dvije stranke HDZ-u i SDP-u. Što se HDZ-a tiče ta stranka se mora demokratizirati i mora se normalizirati. A što se tiče SDP-a mora unatoč svog trenutnog imena prekinuti s onom poviješću koje to ime skriva. Ako bismo u tome uspjeli, a to mogu samo članovi, onda bi to bio prvi korak na putu stvaranja novih pravila za jednu novu Hrvatsku.”

Na pitanje treba li dati potporu predsjednici Kolindi Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, dr. Markić je odgovorila: “Kao udruga smo odlučili da za ove izbore nećemo dati preporuku. Imamo tri kandidata i mi nemamo nikakve sumnje oko toga da kandidat koji mi ne želimo vidjeti, ni mi, ni naši suradnici, ni volonteri, je gospodin Milanović. Između gospodina Škore i gospođe Kitarović smo odlučili da nećemo davati nikakvu preporuku već da ćemo ljude poticati da izađu na izbore i da glasaju ili za njega ili za nju. Ljudi  imaju različita mišljenje o tome što je poželjan ishod prvog kruga izbora i mi i jedne i druge ljude poštujemo i iz našeg iskustva to su ljudi koji  žele Hrvatskoj dobro. Dakle, smatramo da bi odabiranje jednog kandidata s naše strane bilo nepošteno, jer bi mi onda kao udruga na sebe preuzeli govoriti u ime svih, znajući da ne možemo govoriti u ime svih.”

Na pitanje o tome s kojim državama je za Hrvatsku najvažnija vanjskopolitička suradnja prof. Banac je odgovorio:”Da ste mi ovo pitanje postavili prije možda godinu dana ja bih bez ikakvog oklijevanja rekao na SAD-u u prvom redu. Međutim, mnogo se toga dogodilo kroz ovu proteklu godinu što je stvorilo veliku sumnju u kapacitet trenutnog američkog vodstva da održi svoja obećanja svojim saveznicima. Vi ne možete godinama i godinama surađivati s Kurdima u Siriji i drugdje i onda ih ostaviti na cjedilu pred njihovim najgorim neprijateljem. Vi ne možete Ukrajinu koja je ugrožena od Rusije upotrebljavati na jedan podmukli i niski način za unutar američku politiku. To je stvoreno ne samo kod nas, premda se to ne primjećuje u javnim diskusijama, nego u cijelom svijetu gdje mnogi računaju na američku pomoć kada je pitanje sigurnosti ugroženo. Mogu li očekivati tu pomoć u datim okolnostima? U međuvremenu, kada postoji prazan prostor u vidu neke ispune Rusija vodi više ratova u ovom trenutku. Neke od njih mi uopće ne primjećujemo. U Libiji na primjer. Gdje njihovi sateliti nisu tako daleko od zauzimanja Tripolija, a da ne govorim o pritiscima s ruske strane u ovom dijelu svijeta. O tome nije bilo niti jedne riječi. Ova kolumna koju je u subotu napisao gospodin Hrstić u Večernjem listu vezano uz kandidata Škoru je alarmantna. O tome nitko ništa ne govori. Gdje su ti ruski plinovodi i naftovodi i tako dalje u ovom dijelu svijeta, uostalom u samoj Hrvatskoj. Što se Višegradske skupine tiče ona po mnogočemu jest naš prirodni saveznik. Međutim, Višegradska skupina nije do te mjere jedinstvena kako mi mislimo. U Višegradskoj skupini ima više tendencija. Na primjer, Poljska je zemlja koja jasno govori što bi trebala biti neka relacija prema našoj gradskoj politici i jednom dijelu svog mandata Kolinda Grabar Kitarović je slijedila taj model. Nije ona izmislila tri mora. To je ona uzela iz jednog američkog-poljskog strateškog dokumenta pa je onda to proširila vjerojatno opet na američku sugestiju prema Crnom moru ono o kome gospodin Milanović zna mnogo kao što smo čuli.

Ono što se predložilo u Poljskoj – energetska neovisnost u smislu novog LNG centra, koji je već izgrađen u Poljskoj, ponuđeno je i nama. Jesmo li ga mi izgradili? Nismo. Zašto? Mislim da je odgovor vrlo jasan. Zbog toga što postoje vrlo jaki utjecaji koji ne žele da se taj LNG stvori. Osim toga, jučer u ovim raspravama [predsjedničkih kandidata] bilo je do te mjere mnogo anti-zapadnjaštva, anti-Nato sentimenata, da je to stvarno zabrinjavajuće. Tako da tu djeluju utjecaji koji jednostavno nisu dobri za Hrvatsku, ne mogu biti dobro. Mi to znamo, u svojoj duši, da iz Moskve nećemo dobiti jedno odgovarajuće savezništvo. Ali, okrenimo se još prema jednom drugom aspketu Višegradske skupine. Ima mnogih kod nas koji imaju mnogo toga lijepog reći za mađarskog premijera Orbana, ali ne pada im napamet da Orbana određuju razna krajnje neprihvatljiva pitanja. Recimo i on se ubacio u ukrajinsku igru tražeći jedan dio ukrajinskog teritorija, što pomaže Rusima, koji jesu njegovi veliki prijatelji. On također vodi jednu posebnu igru sa Srbima. Te veze koje mi uopće ne pratimo i ne razumijemo govore o jednom posebnom odnosu između Budimpešte i Beograda. Szijjártó, ministar vanjskih poslova Mađarske, bio je na veliko proljetnom zboru u Beogradu, gdje je na veliko iznenađenje publike, govorio tečnim srpskim jezikom o vjekovnom prijateljstvu između Mađarske i Srbije – kakve su tu posljednice za nas, pitanje je o kojem možemo nagađati. Dakle, pitanje savezništva je pitanje međusobne koristi. Ako se to ne može uspostaviti, posve je sporedno o kome govorimo. Naravno, idealno bi bilo imati prijateljstvo na svim granicama Hrvatske. Mi to u ovom trenutku nemamo iz više razloga. Neki su opravdana, neki nisu opravdana.  Ali mislim da utjecaj Srbije koji je pod Vučićem po mnogo čemu pogubniji nego pod Miloševićem, može se osporiti ako stvaramo savezništva s drugima u prostoru bivše Jugoslavije, općenito na prostoru Balkana. Mi moramo imati onakve odnose recimo s Albanijom, s Kosovom, koje su postigli Slovenci, kojima to uopće nije prioritet, nama jest, a mi to ne radimo. Mi stavljamo ljude koji uopće nisu sposobni voditi jednu vanjsku politiku u tim sredinama. To su pitanja koja moramo postaviti, a ne ovo ludovanje od našeg ministra vanjskih poslova i njegovog šefa koji govore samo to da će Hrvatska 6 mjeseci biti ne zna se uopće što i što nam to donosi [predsjedanjem Vijećem EU-a]. Ja ne vidim nekakve koristi, jer postoje članice EU koje su rekle, nama to ne treba, preskočite nas.

Dr. Markić je istaknula kako problematičnim smatra stalno izčekivanje nekih birača da dođe onak koji će nas spasiti iz svih problema koje imamo, “mesijanski” pristup: “Stalno čekamo da taj netko, Mesija, dođe. Nije pitanje hoće li on ili ona doći k nama, već hoćemo li mi, hoćete li vi  doći k sebi i početi se angažirati oko svoje zemlje, oko svojih obaveza. Očekivati za sebe ono na što imate pravo. Građanske inicijative su pokazale u proteklih pet godina da se scena mijenja, da mi utječemo na to kako stvari izgledaju. Koliko god su te promjene koje se rade kroz  civilno društvo, kroz nas kao građane, sporije u odnosu na promjene koje se provde kroz institucije držvae – one daju učinke. Dakle, trebamo koristiti onaj prostor koji imamo. Ne stalno nekoga iščekivati na nerealan način, kao spasitelja, a onda se stalno razočaravati. Netko je rekao: “Ne mogu biti razočaran, jer nisam očaran.”

* Tribina o predsjedničkim izborima održana je u sklopu projekta “IN Demokracija”, koji udruga U ime obitelji provodi u suradnji s udrugom Građanska inicijativa Narod odlučuje uz financijsku podršku Grada Zagreba