Don Damir Stojić, poznati katolički svećenik, salezijanac, dugogodišnji studentski kapelan, a do nedavno župnik župe Duha Svetoga – Jarun u Zagrebu, bio je gost podcasta 55 minuta kod Željke Markić.
Povod razgovora je nova knjiga don Damira, „My propovijedi“, a u emisiji je govorio o COVID-u, iskustvu blizine umirućima, problemima vezanim za oboljele od koronavirusa koji su izolirani u bolnicama, o Božjoj pobjedi, katoličkoj karizmatskoj zajednici koja je u Hrvatskoj donijela novu dimenziju slavljenja Boga kroz glazbu, osobito blisku mladima, o tome kako je pratio Jordana Peteresona još dok nije bio poznat i Velikom tjednu kao prilici koju Crkva pruža za obnovu i jačanje osobnog susreta sa Kristom Spasiteljem…
O novoj knjizi My propovijedi
Volim reći da je to knjiga koju nisam napisao nego izgovorio, jer su u njoj zapisane moje propovijedi, a nastala je spontano. Naime, jedna moja župljanka Sanja Bučan, odlučila je pretipkati moje propovijedi koje sam imao u sve nedjelje u godini B. Nisam to ni znao. Poslala mi je pretipkane propovijedi na mail, koje je nekadašnja polaznica moga vjeronauka, Lucija, preuredila. Zatim su Zrinka Jelaska i Nada Babić preuzele uređene tekstove i pretvorile ih u materijal za knjigu. Ovom knjigom zaključio sam svoje razdoblje studentskog kapelana i ostavio mladima i svima u nasljeđe ono što sam u tom životnom razdoblju radio. Može se reći da je korona donijela nešto dobro. Ovu je knjigu objavila Salesiana.
O 16.941 e-poruci na koju je odgovorio
Kad sam postao kapelan otvorio sam mail adresu i nisam očekivao da ću do danas dobiti gotovo 17.000 mailova. Iako više dajem prednost razgovoru uživo, ljudi su danas više online i lakše im je napisati nešto i poslati mi jer nije niti jednostavno iznijeti neke stvari uživo. Mailovi koje sam dobivao bili su izvor tema za studentski vjeronauk. I na taj način mogao sam dati odgovore na pitanja koja muče mlade. Te odgovore smo objavili u knjizi koju je objavio Verbum. Evo i dobre strane korona krize – ove su dvije knjige plod „zaključavanja“…
O Božjoj pobjedi
U početku nisam bio naklonjen Katoličkoj karizmatskoj zajednici “Božja pobjeda”, ali ubrzo sam uočio plodove kod mladih koji su se okupljali u ovoj zajednici – momci i djevojke hodaju u čistoći, mladi se daju na raspolaganje za pomoć u svojoj župi i slično. Ovi mladi naučili su me dublje moliti i imati veće pouzdanje u Gospodina. Divim se njihovoj vjeri, njihovoj gorljivosti i načinu na koji evangeliziraju u studentskim domovima ili NSK…Stalno mi je dolazio netko novi na razgovor rekavši da ih je poslao netko iz Božje pobjede na životnu ispovijed. Glazba koju proizvode je nešto novo, toga nije bilo 90-ih godina, a tako je dobro prihvaćeno od strane mladih što vidimo po rasprodanim koncertima Božje pobjede i svjedočanstvima ljudi koji doživljavaju obraćenje. Preko glazbe se može činiti dobro jer glazba Božje pobjede ujedno je i molitva. Ono što me posebno ganulo je to što članovi Božje pobjede imaju svoj raspored kad oni mole za mene.
O proširenosti aplikacije Nova Eva na međunarodnoj razini
Don Ivan Šubelić, Povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije i ja pokrenuli smo Novu Evu 2013. godine. Riječ je o besplatnoj aplikaciji na kojoj se nalazi molitvenik, brevijar, misna čitanja, nedjeljne propovijedi, izreke svetaca, glazba, a danas je najproširenija vjerska aplikacija na međunarodnoj sceni, što se vidi po interesu koji vlada za nju u drugim državama. Primjerice, dobili smo ponudu iz Portugala da bi i oni napravili aplikaciju po uzoru na našu, jedna vjerska skupina u Brazilu i u Albaniji već je preuzela od nas postavke za izradu aplikacije. Aplikacija se pokazala vrlo praktičnom jer danas ljudi koriste uglavnom pametne telefone pa mogu pristupiti sadržaju aplikacije bilo gdje. Zahvaljujući Novoj Evi Salezijancima se pridružilo četiri, pet bogoslova zbog opcije koju aplikacija nudi – kontakt sa svećenikom za sve one koji osjete duhovni poziv.
O tome kako mu je biti župnik
Dugo sam bio samo župni kapelan, a praktički sam preko noći postao župnik jer je naš župnik na Jarunu bio pozvan u Torino pa me provincijal zamolio da preuzmem tu dužnost. Otkrio sam da služba župnika nudi jedno bogatstvo koje do sad nisam još otkrio. Naime, kao kapelan radio sam samo sa studentima. Kao župnik radim s prvopričesnicima, krizmanicima, starijim župljanima i svi su mi oni pružili jedno novo iskustvo. Primjerice, upoznao sam jedan stariji bračni par i u razgovoru s njima shvatio da nisu crkveno vjenčani. Kada sam im ukazao na to, pristali su da ih vjenčam što sam učinio nakon 59 godina zajedničkog života koji su proveli nevjenčano prije toga. Taj je čovjek prije tri tjedna preminuo, ali on je bio tako ganut u tom trenutku kad sam vjenčao suprugu i njega da je to bilo jedno novo iskustvo i za mene i za njega, a koje kao studentski kapelan nisam imao. Isto je i s pitanjem smrti. Prije se nisam morao susretati s umirućim ljudima kao što to sada kao župnik sam dužan činiti – imam priliku doživjeti tu ulogu svećenika kao doslovnog, stvarnog mosta između čovjeka i Boga na kraju čovjekovog života.
O COVID-u, iskustvu u bolnici s bolesnima i umirućima
Prošle godine dobio sam korona virus, upalu pluća zbog čega sam bio zadržan u klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Liječnici su me pozivali da obilazim one pacijente koji to traže i molim s njima. Pacijentima je to puno značilo jer za njih je najgora bila otuđenost – što uz njih nije mogla biti njihova obitelj. I zato su pacijenti u bolnici bili zahvalni što im je mogao doći barem svećenik. Obitelji koje su čule da sam bio s njihovim članovima obitelji u bolnici dolazili su mi zahvaliti što sam bio tamo gdje oni nisu mogli biti. Ta snaga Crkve i sakramenata je nevjerojatno jaka i to se moglo osjetiti i tada u bolnici.
Trpljenje i muka u kontekstu pripreme za Uskrs
Uočio sam da se ovaj naraštaj gotovo uopće ne želi baviti pitanjem patnje nego pod svaku cijenu bježi od toga. Međutim, mi kršćani imamo odgovor na pitanje smrti. Bog iz ljubavi uzima tijelo i sve što tijelo donosi, uključujući i patnju i smrt i prolazi sve što čovjek prolazi – od samog začeća. Isus sve stadije ljudskoga života posvjećuje, ali mi imamo problem s onim stadijem koji se tiče trpljenja. Isus trpljenje i smrt uzima na sebe i pobjeđuje ih uskrsnućem. Crkva vjeruje da Krist dolazi i da ovome svijetu nije predodređen ništavan kraj te zato nastoji oplemeniti ovaj svijet i estetikom – lijepim samostanskim vrtovima, i glazbom, i svecima... Živimo unutar dvije kulture. Jednu koja je stvorila zagrebačku katedralu i jednu koja je stvorila betonsku Kockicu koja se uzdiže nad savskim nasipom. Za koju kulturu se opredjeljujemo? Ja se opredjeljujem za kulturu u kojoj prevladava plemenitost, ljepota, estetika i harmonija. Crkva, stoga, poziva na budnost da bismo mogli oplemenjivati ovaj svijet. Kad uđete u katedralu u Chartresu ili crkvu Sv. Katarine u Zagrebu, čak i najveći ateist će ostati bez daha i uskliknuti: O, moj Bože! Čovjeka ne čeka ništavan kraj – naša smrt su vrata, ne točka, nego točka zarez i u tome leži naša nada čak i kad prolazimo kroz iskustvo patnje i smrti. S druge strane, ono što suvremena kultura nudi je – ništavilo.
O ateizmu
Ateizam je nešto novo što se vidi kad pogledamo na cjelokupnu ljudsku povijest. Dok promatramo drevne narode i njihova vjerovanja ne možemo samo reći da su oni bili ludi ili zaostali, a isto je kad čitamo djela grčkih filozofa, čak je i Aristotel govorio o najvišem biću – onom božanskom, odnosno o Bogu. To su bili pošteni pokušaji. Ateizam je nametan kroz totalitarne sustave, a iza sebe su takvi sustavi ostavili brdo leševa. U sustavima u kojima nije bilo vjere u Boga ljudi su umirali od gladi, nije im bilo omogućeno niti ono osnovno, materijalno. I nekako se uvijek vraća taj kulturološki marksizam ali nikako da naučimo lekcije iz povijesti.
O braniteljima
Ono što me osobito pogađa kod branitelja je obezvrjeđivanje žrtve koju su podnijeli za svoj narod u Domovinskom ratu. Da se dovodi to u pitanje. Kao svećenik tvrdim da je ono što može pomoći braniteljima susret sa živim Bogom. Imam predivna iskustva s našim braniteljima koji su doživjeli takav susret i koliko ih je to preobrazilo. Stoga nastojimo uvijek nuditi što više klanjanja, čitanje riječi Božje, molitvi, seminara iscjeljenja, savjetovanja. U Božjoj pobjedi molimo za sve naše branitelje jer to su tolike nepravde i duboke rane koje oni nose u sebi da nema drugog načina da se nose s time osim kroz natapanje tih ljudi molitvom.
O totalitarnom duhu u rodnoj Kanadi i Hrvatskoj
Kanada razvija jedan totalitarni duh. Ovo je najbolje primijetio upravo Kanađanin, klinički psiholog, Jordan Peterson koji je istraživao narav totalitarnih režima i uočio jedan totalitaristički duh koji prisiljava pojedince da prilagode svoj jezik, ono što govore načinu koji odgovara vladajućoj ideologiji. Naime, kritizirao je kanadski zakon prema kojem se građanima Kanade nameće korištenje tzv. “rodno” neodređenih zamjenica u govoru. Peterson se, odmah, na početku, na svom sveučilištu, pobunio protiv toga da ga se tjera da govori ono što ne želi – protiv onoga u što se Kanada danas pretvorila, a to se odnosi na totalitarni duh da ako se ne složiš s vladajućom ideologijom, trpjet ćeš posljedice. Od „kulture poništavanja“, „cancel culture“ – da prestaneš postojati te si politički i profesionalno mrtav ako odbiješ biti politički korektan do ismijavanja i medijskog zlostavljanja. To je Kanada. Govori se u ime liberalizma, a prelazi se u totalitarizam. Ali ovo se ne događa samo na sveučilišnim kampusima u Kanadi nego i u Hrvatskoj. Kad je Judith Reisman bila u Hrvatskoj na zagrebačkim fakultetima doživjela je brojne napade. Pa i ja imam to iskustvo – prije dvije godine sudjelovao sam na jednom panelu na Filozofskom fakultetu, zajedno s rabinom Kotel Da-Donom i imamom Mirzom Mešićem. Odjednom su neki ljudi ušli u dvoranu i napadali i mene i rabina i imama jer nisu htjeli čuti drugo mišljenje, ne žele dijalog.
O sukobu dviju ideologija
Zanima me razvoj događanja između dva ideološka tabora – feministkinja i osoba koje se izjašnjavaju da su suprotnog spola od biološkog. Uvijek postavim pitanje: Može li mi netko objasniti što je žensko? Bore se za ženska prava, a s druge strane imamo sportove u kojima se muškarci koji se izjašnjavaju kao žene natječu protiv žena, a feministkinje se po tom pitanju velikim dijelom ne bune. A što sad znače ženska prava za koja se toliko zalažu ako se svatko danas može proglasiti ženom?
Više o don Damirovim razmišljanjima i iskustvima pogledajte na Youtubeu.
Želite se pretplatiti (besplatno) na kanal?
Ako želite pratiti podcast “55 minuta kod Željke Markić” i dobivati obavijesti o novim objavama možete se pretplatiti na kanal.
Koraci za aktiviranje (besplatne) pretplate:
- Prijavite se na YouTube na računalu.
- Otvorite videozapis na kanalu na koji se želite pretplatiti.
- Ispod playera videozapisa kliknite Pretplati me(Subscribe)
Kad se pretplatite na kanal, svi novi videozapisi koje taj kanal objavi prikazat će se u vašem feedu Pretplate i dobivat ćete obavijesti kad kanal na koji ste pretplaćeni objavi novi sadržaj.
Svaka pretplata na kanalu na Youtubeu je automatski besplatna.
>(VIDEO) Pogledajte premijeru podcasta Željke Markić i predbilježite se za nove emisije
Na feedu pretplata koji je dostupan na mobilnim uređajima i računalima prikazuju se svi videozapisi nedavno preneseni na kanale na koje ste pretplaćeni.
Ako želite dobivati sve obavijesti s kanala na koji ste pretplaćeni, dodirnite zvonce za obavijest
Zvonce će se tada promijeniti u zvonce koje zvoni
Izvor: narod.hr
