Sisački biskup Vlado Košić u uskrsnoj je čestitci progovorio o dojmu da zlo prevladava. Progovorio je i o aktualnoj temi rodne ideologije. ‘Besmisao te rodne ideologije je dosegla svoj vrhunac u nijekanju svake zadanosti, a najviše u odnosu na djecu koja se više ne gledaju kao dar roditeljima nego se mogu proizvesti (pa i promijeniti spol?), i to kakvo se dijete želi, mijenjaju se geni, a ako se ne može usvojiti, dijete se može i kupiti, pa i prodati…”, kazao je biskup Košić u poruci.
Pitamo se: pobjeđuje li na ovom svijetu dobro ili zlo?
Čini se da zlo prevladava: neprestano bjesne ratovi, ljudi se međusobno ubijaju… ljudi ubijaju i malu djecu, nerođenu nevinu djecu… dok se troši silno puno novaca na naoružanje, dotle nema dovoljno za lijekove bolesne djece u trećim zemljama… dok se dnevno bacaju tisuće tona hrane, gladna djeca u Africi umiru … dok se velike sile natječu kako što prije osvojiti Mars, dotle umirovljenici i starci kopaju po smeću da bi preživjeli…
Kakva je to zemlja, kakva pravednost, gdje su tu poštivanja ljudskih prava i čovjekova dostojanstva? Ne vlada li više zlo nego dobro, pitamo se umorni od svakodnevnih vijesti iz Ukrajine, Sjeverne Koreje…o globalnom zatopljenju i prirodnim katastrofama diljem planeta…
Ipak možemo vidjeti i silno mnoštvo dobrih ljudi koji se svaki dan žrtvuju za druge, u bolnicama, u školama, u humanitarnim akcijama… koliko li je samo Caritas pomogao ljudima u nevolji, u našem potresu, te nedavno u potresu u Turskoj i Siriji?
O ”besmislu rodne ideologije”
Pa ipak ne možemo razumjeti kako to da toliki ljudi pate, posebno nam je teško shvatiti zašto pate mala djeca, zašto je toliko neizlječivih bolesti, zašto se ništa ne može učiniti kad umiru djeca… a s druge strane troše se milijarde eura za cjepiva koja su nepotrebna i bacaju se…
>Papa Franjo: ‘Rodna ideologija je jedna od najopasnijih ideoloških kolonizacija’
Bojimo se da ne znamo odgovore u tom košmaru, ali sigurno je da Bog nije htio takav svijet, takvog čovjeka. Suvremeni čovjek ne samo da je neosjetljiv na patnju drugih – papa Franjo voli reći da je ravnodušnost najveći grijeh – nego je počeo izmišljati nove ideologije koje žele eksperimentirati s čovjekom: da je čovjek muško ili žensko, više te nove ideologije ne prihvaćaju nego daju svakom da, bez obzira na svoj tjelesni spol, sam izabere rod koji želi biti… besmisao te rodne ideologije je dosegla svoj vrhunac u nijekanju svake zadanosti, a najviše u odnosu na djecu koja se više ne gledaju kao dar roditeljima nego se mogu proizvesti (pa i promijeniti spol?), i to kakvo se dijete želi, mijenjaju se geni, a ako se ne može usvojiti, dijete se može i kupiti, pa i prodati…
Gdje je tu moral, gdje čovječnost?
Usprkos svemu tome nemoralnom i zlom u čovjekovu ponašanju jedan je Čovjek pokazao zavidnu i nikad dosegnutu razinu ljudskosti. To je Isus Krist koji je pošao na križ, dragovoljno, pravedan trpio za nas nepravedne, ponio na sebi ono što bismo mi trebali: posljedice naših grijeha… no Bog je pokazao u njemu svoj plan, nije ga ostavio sama nego ga je uskrisio od mrtvih!
Bog nam je pokazao da pobjeda pripada njemu i onima koji čine dobro, a ne onima koji čine zlo, te da ćemo i mi s njime slaviti pobjedu ako ustrajemo u dobru, pa čak i ako treba za dobro trpjeti i žrtvovati se.
”Isplati vjerovati u pobjedu dobra, usprkos tolikim iskustvima kada zlo nadvladava”
Tako zaključujemo da se isplati vjerovati u pobjedu dobra, usprkos tolikim iskustvima kada zlo nadvladava, te vjerovati da će na kraju dobro pobijediti temeljni je stav onih koji prihvaćaju Isusovo uskrsnuće. S Isusovim uskrsnućem mi ispovijedamo i naše uskrsnuće jer Gospodin Isus rekao nam je da ćemo i mi uskrsnuti budemo li vjerovali u njega i vršili njegove zapovijedi.
Uskrs je blagdan života, pobjede vječnog života nasuprot smrti i civilizaciji koja uništava život. Premda je danas ta civilizacija na djelu više nego ikada, mi kršćani vjerujemo u pobjedu života nad smrću. Sam Gospodin nam to jamči svojim uskrsnućem.
”Dopustimo da i nas Gospodin iznenadi”
Dopustimo da i nas Gospodin iznenadi, kao što je iznenadio dvojicu učenika koji su poslije Kristova raspeća tužni i snuždeni napustili Jeruzalem i išli putem prema svom selu Emausu. Gospodin uskrsnuli pridružio im se na putu te ih poučio kako je tako moralo biti, ali da su Pisma navijestila da će on uskrsnuti… probudio im je klonulu nadu i razgorio srce, a prepoznali su ga u lomljenju kruha… Da, Gospodin je živ!
Stoga se veselimo i u svojoj vjeri ustrajmo, unatoč tolikim zlima vjerujmo da s Kristom i naš život slavi svoju pobjedu!
Felix Alleluia! Sretan Uskrs svima!