Udruga „U ime obitelji“ održala je u Zagrebu konferenciju za medije na kojoj je izvijestila da je od Ministarstva uprave, Državnog zavoda za statistiku i HZZO-a dobila oprečne informacije o broju birača i punoljetnih osoba u Republici Hrvatskoj, te je od Ministarstva uprave zatražila očitovanje o razlici od više od pola milijuna birača s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

Ministarstvo uprave obavijestilo je Udrugu „U ime obitelji“ da se prvoga dana izjašnjavanja građana, 21. rujna 2014. u registru birača nalazilo upisano 4.042.522 punoljetnih osoba s biračkim pravom koje imaju prebivalište u RH, a da dodatno 482.614 nema prebivalište u RH. Zadnjega dana izjašnjavanja građana, 5. listopada 2014. upisano je 4.043.196 punoljetnih osoba s biračkim pravom koje imaju prebivalište u RH, dok ih dodatno 483.933 nema prebivalište u RH, stoji u odgovoru Ministarstva uprave, izvijestio je član Organizacijskoga odbora Lino Zonjić.

Budući da prema članku 45. Ustava RH biračko pravo imaju punoljetni hrvatski državljani, a u svrhu dodatne provjere informacija o broju birača s prebivalištem u RH, Udruga „U ime obitelji“ uputila je upit o broju punoljetnih osoba s prebivalištem u RH Državnom zavodu za statistiku (DZS) i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Prema podacima DZS, prilikom zadnjega popisa stanovništva 2011. godine, utvrđeno je da u Hrvatskoj živi 3.487.034 punoljetnih osoba, a procjena prema demografskim kretanjima za 2013. godinu utvrdila je oko 12.500 manje punoljetnih osoba, odnosno njih 3.474.453.

Prema podacima HZZO-a, broj punoljetnih osiguranih osoba u Republici Hrvatskoj 21. rujna 2014. iznosio je 3.508.481, dok je 5. listopada 2014. taj broj bio 3.496.155.

„Zbog svega navedenog, opravdano se postavlja pitanje kako je moguće da Ministarstvo uprave u broj birača s prebivalištem u RH ubraja preko pola milijuna birača više nego što postoji punoljetnih hrvatskih državljana u RH“, rekao je Lino Zonjić?!

Osim toga, Udruga „U ime obitelji“ podsjeća da je ministar uprave g. Arsen Bauk pravomoćnim rješenjima na osnovi članka 49. stavka 3. Zakona o registru birača (NN 144/12) utvrdio da je: 5. travnja 2013., uoči izbora za Europski parlament, „s prebivalištem u Republici Hrvatskoj po općinama i gradovima upisano 3.738.708 birača“; 10. svibnja 2013., uoči lokalnih izbora, „broj birača po općinama i gradovima 3.758.638“; 22. studenoga 2013., uoči državnoga referenduma, „s prebivalištem u Republici Hrvatskoj po općinama i gradovima upisano 3.773.850 birača“; 16. svibnja 2014., uoči izbora za Europski parlament, „s prebivalištem u Republici Hrvatskoj po općinama i gradovima upisano 3.758.851 birača“.

Zbog toga se opravdano postavlja pitanje na temelju čega je Ministarstvo uprave Udrugu „U ime obitelji“ izvijestilo da se u registru birača na dan 5. listopada 2014. godine nalazi upisano 4.043.196 punoljetnih osoba s biračkim pravom koje imaju prebivalište u RH, kada je nekoliko mjeseci ranije, uoči izbora za EU parlament, utvrdilo da je s prebivalištem u RH upisano 3.758.851 birača?!

Graf 1 (uvećati klikom na fotografiju)

Graf 2 (uvećati klikom na fotografiju)

Članica Organizacijskoga odbora dr. Željka Markić rekla je: “Ove brojke koje smo sada dali predstavljaju ono što bi svakog hrvatskog građanina trebalo zabrinuti”, te dodala: “Iz svega ovoga navedenog zaključujemo kako je broj punoljetnih državljana Republike Hrvatske s prebivalištem u Hrvatskoj prema podacima koje smo dobili manje od 3.500.000. Mrtvi koje je ministar Bauk mjesecima izbacivao iz popisa birača- uskrsnuli su i sada imamo SDP-ove duhove birače, i nažalost ih po ovim njihovim brojkama ima oko pola milijuna”, zaključila je dr. Markić.”

Na novinarsko pitanje o prijedlogu novoga Zakona o referendumu, član Organizacijskoga odbora inicijative Ivan Munjin istaknuo je kako novi prijedlog koji predlaže SDP želi onemogućiti građanske referendume zato što bi predložene izmjene zakona oduzele mogućnost građanskoj inicijativi pokretanja inicijative za raspisivanje referenduma. Oduzeo bi mogućnost određivanja datuma prikupljanja potpisa – to bi sad radio državni službenik.

“Građanska inicijativa ne bi mogla odrediti mjesta na kojima bi se prikupljali potpisi – to bi se određivalo u državnim uredima uprave kojih ima oko 300 u Hrvatskoj što bi značilo poput Ustavnog članka 45, gdje bi državljani trebali ići u diplomatsko konzularna predstavništva, tako bi i naši građani trebali odlaziti u udaljene državne urede da mogu dati svoj potpis za referendum. To bi mnogima bio pritisak jer mnogi građani nemaju povjerenje u državnu upravu i na taj način bi se onemogućilo građane da daju potpis”, istaknuo je Ivan Munjin.

Na novinarsko pitanje, dr. Željka Markić je istaknula kako bi bilo idealno da se referendumi o izmjenama izbornog sustava, outsourcingu i monetizaciji autocesta održe u isto vrijeme kad i predsjednički izbori i to je najbolji način rezanja troškova.

“Najbolje rješenje, kao u Kanadi, Švicarskoj, Njemačkoj, uvijek se nastoji da se referendumi održavaju uz neke izbore. Prema tome, mi smatramo da je to najbolje i za nas građane najjeftinije rješenje”, rekla je dr. Markić.

Također, ustvrdila je kako je „prebrojavanje glasova politička odluka koja se donosi između Hrvatskog sabora i Ministarstva uprave i premijera Zorana Milanovića te kako se ono može obaviti u razdoblju od 3 do 15 dana. Radi se o pregledu uzorka“.

Na novinarski upit o tome kako u Saboru kreće rasprava o izmjena izbornog zakona te kako ju komentiraju, dr. Markić je istaknula kako je taj prijedlog izmjene Zakona o referendumu služi tomu da se spriječi promjene koje je više od 380.000 građana zatražilo vezano za referendumsku inicijativu građanske inicijative „U ime obitelji“.

“Mi smo zatražili da se referendumskom pitanju izbace i prekinu svi mehanizmi kontrole izbornog inženjeringa, a zamjenjuje ponuđena promjena izbornog sustava koja nam nudi preferencijalno glasovanje i to s pragom od 10 posto. Prema tome, ne smatramo uspjehom da aktualna vlast, nakon što je 380.000 građana dalo potpis, da nekakav nadomjestak, tj. ono što smo mi nazvali ‘šećernom vodicom'”, istaknula je ocijenivši kako to smatraju vrijeđanjem birača jer to nije stvarna promjena već zamagljivanje promjene.