Čudo jedno kako se HTV zna srozati svako malo i na svakom koraku. Ne znam ima li vremena i koliko urednica Teme dana, da ne spominjem elementarno novinarsko znanje, tijekom dana pripremiti tu emisiju ili nema. Ako nema, onda ne treba biti ni emisije, ili ju ona ne smije pripremati. Jer to je udarni termin i jako gledana emisija, bar bi trebala biti. Ako ima vremena za pripremu – onda ne zna raditi svoj posao, ili se radi o nečemu još opasnijem, tipičnoj i banalnoj aktivističkoj pristranosti, koja u takvim emisijama zapravo onda obilježava cijeli HRT. Točno onoliko kolika se gledanost njima ostvaruje i projicira. Sama činjenica da je pozvala gospođu Željku Markić, predsjednicu UiO u studio da s pravobraniteljicom Milas Klarić i pred javnošću rasprave umjetno nametnuti spor o muškim i ženskim školama u Hrvatskoj, nije dovoljna za pozitivnu ocjenu nečijega profesionalizma, iako joj je gospođa Markić zahvalila na pozivu. Ta zahvala zapravo više govori o totalnoj neobjektivnosti medija i standarda koji u njima vladaju, pa i na HTV-u.
HTV je morao provjeriti je li to što je emitirao u javnosti Novi list istina ili ne. Jer nije više čak ni vijest da Novi list namjerno netočno izvještava javnost o većini stvari koje rade ili potiču u društvu njihovi svjetonazorski ili politički neistomišljenici, a pogotovo UiO. Dakle, bilo je svakako, a pogotovo u takvim okolnostima, nužno provjeriti laže li Novi list ili ne laže. A lagao je. Ipak, urednica šalje novinare sugovornicima Sabini Glasovac i Zlatku Miliši s pitanjem/konstatacijom na temelju laži Novoga lista – što misle o prijedlogu UiO i Željke Markić o uvođenju jednospolnih škola u Hrvatskoj, iako ni Markić ni UiO, niti bilo tko na međunarodnoj konferenciji u njihovoj organizaciji jednostavno nije – ništa predlagao.
Debakl je bio utoliko veći, kada je Željka Markić mirno informirala javnost da je već takva mogućnost ozakonjena u Hrvatskoj, te da postoje škole u koje idu samo djevojčice i one u koje idu samo dječaci. Po dragovoljnom izboru njihovih roditelja.
Željka Markić jasnim i preciznim objašnjenjem prvo pokazuje da je informacija o „njihovome prijedlogu“ potpuno netočna, da po aktualnom zakonu o obrazovanju postoje već takve škole u Hrvatskoj, pa je jasno da je takav zahtjev – smiješan. Jedino nije smiješan onima koji se bave profesionalno tom temom na HTV-u ili Sabini Glasovac, te državnoj pravobraniteljici, jer to ne znaju. Kako ćeš se smijati nečemu što ne znaš, jel’ tako? Doduše može i to u specifičnim mentalnim stanjima, samo što sumnjam da bi se bilo koja od njih dvije svrstala u tu kategoriju ljudi ili ustanove u kojima se nalaze.
A trebalo bi ih konačno početi svrstavati, jer ne ostavljaju ljudima druge mogućnosti po svemu što smo vidjeli u Temi dana večeras. Ljudi bi rekli, ne smeta im ni obraz ni pamet. Takva je pozicija uvijek u narodu bila za žaljenje, jedino je kod antifa – avangardna. Problem u ovom slučaju i u tisuću sličnih slučajeva nije individualno mentalno ili umno stanje takvih kao Glasovac i Milas Klarić, problem ne bi bilo ni osobno mišljenje i kvalifikacija znanja i stava urednice emisije, da one to primjenjuju ili pokazuju sa šamanom u seansi u nekom šatoru. Problem nastaje kad se ta stanja putem HRT-a transferiraju na sveopću javnost. Gospođa Markić je navela i reakciju „preporoditelja“ Jokića, pošteno ga i argumentirano ismijala, pokazujući još jednom da je to običan antifa aktivist s londonskim štambiljem iz Boga pitaj čije kuhinje.
Željka Markić je naglasila o kakvoj se konferenciji radilo, o čemu se raspravljalo, pod čijim pokroviteljstvom, zatim vrlo kompetentno iznijela čitav niz relevantnih iskustava razvijenih zemlja, pa je očito potpuno legitimno razgovarati i o takvim pitanjima, razmjenjivati mjerodavna mišljenja o prednostima ili slabostima takvih iskustava, te u konačnici o nužnosti ispravnog informiranja roditelja koji su jedini mjerodavni usmjeravati život svoje djece.
Gospođa Markić se dakle ne zalaže za ovakve ili onakve škole, nego za znanje i razum, dijalog i potpuno informiranje ljudi koji o tim prevažnim pitanjima trebaju donositi odluke. Ukratko, za društveno odgovoran dijalog, što bi po definiciji moralo biti primarno obilježje profesije i urednice emisije, i Sabine Glasovac jer je saborska zastupnica te državne pravobraniteljice. Ali, daleko je od toga kod sve tri.
Pa čovjek slušajući Markić s jedne strane i s druge strane voditeljicu, Glasovac ili pravobraniteljicu Milas Klarić, još k tome i doktoricu znanosti, logično pita, što ti ljudi rade u istoj emisiji. Niti govore o istim problemima, niti na isti problemski način, niti su njihove misli i riječi plod usporedive i usvojene ljudske logike i razuma. Je li to dijalog?
Novi list jednostavno laže, zatim Sabina Glasovac još banalnije laže, a pravobraniteljica Milas Klarić o pitanu škola za dječake i djevojčice evidentno nema – pojma. Pa mulja o ovome ili onome, a uz to što je došla nepripremljena u emisiju, što je sramota za akademski status doktorice znanosti, još je veća sramota za državu u kojoj je ona nekakva pravobraniteljica, ne skriva ni aktivističke namjere. Djelovala je kao aktivistica koja teškom mukom pokušava prikriti svoj banalni aktivizam.
Ukupan dojam je da su u toj emisiji, u kojoj je kao trebalo doći do relevantnog dijaloga, i cilj emisije i početno pitanje i izbor gostiju i ponašanje voditeljice – urednice, zapravo debakl samoga pojma dijaloga. Markić je govorilo o stvarnim pitanjima, činjenicama, problemima, navodila razumne i jasne informacije i iskustva relevantnih društava, a urednica, pravobraniteljica Milas Klarić i Sabina Glasovac – antifovali na mizernijoj razini nego Mirjana Mirt, ili čak Bojan Glavašević.
Jedina vrijednost ove sramotne emisije je da je Željka Markić neovisno ili usprkos njima, ukupnoj javnosti mogla iznijeti bitne informacije i educirati ljude koji nemaju niti jedan razlog vjerovati njenim sugovornicama i većini aktivističkih medija.
A najteža kritika HTV-u je upravo to što je Markić zahvalila čak i na takvim reduciranim okolnostima, jer su joj omogućile, prvo opovrgavanje banalne laži, drugo, poslati valjane poruke hrvatskoj javnosti o onome što radi.
Izvor: narod.hr
