Većina 5-godišnjaka pristupa materijalnom svijetu s osnovnim instinktima: pohlepom i jednostavnim osjećajem pravednosti. Vole lijepe predmete i zanimljive igračke pa ih žele za sebe. A ako najbolja prijateljica Vaše kćeri ima 3 barbike, ne čini se poštenim da ona ima samo jednu.
Naravno, djeca svih dobi imaju vrlo različite osjećaje prema stjecanju, ovisno o tome koliko je materijalizam naglašen u njihovom domu, bilo kroz izloženost televiziji ili kroz stariju braću i sestre ili same roditelje. Ali, općenito govoreći, to je dob kada djeca počnu željeti stvari jednostavno zato što ih druga djeca imaju.
Ponekad se čini da se dijete koje posjeduje najviše toga najbolje zabavlja. A osjetljiva 5-godišnjakinja mogla bi se suočiti s prvim osjećajima srama kada je njezine prijateljice zadirkuju jer u vrtiću nosi ruksak od prošle godine.
Što možete učiniti
Budite dobar primjer. Vi ste najbolji uzor koji će Vašem djetetu pomoći da se nosi s našim kompliciranim materijalnim svijetom. Ako želite odvratiti svoje dijete od toga da razvije neutaživu glad za materijalnim stvarima, dajte joj primjer suzdržanosti i mudrog ponašanja. Povedite je k postolaru i objasnite joj zašto se isplati promijeniti pete na Vašim omiljenim cipelama umjesto da kupite nove (uštedite novac, a osim toga, stare su cipele tako udobne). Nemojte svo svoje vrijeme za čitanje posvetiti katalozima i komentirajte pred djetetom da, iako Vam se sviđa novi spravicama opskrbljen terenac njezine tete, Vaš 6-godišnji karavan još uvijek vozi sasvim dobro. Uživajte u gledanju izloga sa svojim djetetom, a da ništa ne kupite kako biste pokazali da, iako je zabavno gledati izloge dućana i prikupljati ideje za darove i druge kupnje, ne morate kupiti nešto svaki put kada odete u dućan. Nekoliko usputnih komentara o Vašim stavovima prenijet će djetetu poruku.
Ugasite televizor. Od kutija sa žitnim pahuljicama do crtića nedjeljom ujutro, u našoj su kulturi reklame posvuda. Ali televizija ima vjerojatno najveći utjecaj na djecu, koja gledaju reklame s jednakim žarom kao i programe. Vlasnici tvrtki koje proizvode igračke to znaju i zato neumorno puštaju reklame za vrijeme dječjih programa. Ograničite izloženost svog djeteta televizijskim reklamama pa će biti mnogo manje vjerojatno da razvije poduži popis želja. Javna dječja televizija, iako nije posve lišena reklamiranja, nudi kvalitetne programe uz mnogo manje reklama.
Nemojte ispunjavati svaki zahtjev. Djeca koja dobiju sve što zatraže ne nauče se nositi s razočaranjem i ne nauče raditi, ili makar čekati, da bi dobili stvari koje žele. Učinite sebi i svom djetetu uslugu i recite „ne” na beskrajne zahtjeve, čak i ako to isprva izaziva izljeve bijesa u dućanima s igračkama. Neka Vam u tome pomognu i prijatelji i bake i djedovi – zamolite ih da Vašem djetetu za rođendane i blagdane kupe samo jedan dar, a ne pola tuceta.
Učite svoje dijete o novcu. Čak i 5-godišnjaci mogu početi učiti o vrijednosti materijalnih dobara tako što za njih sami plaćaju. Ako svome djetetu date džeparac, niste joj dali samo novac, nego i mogućnost da nauči kako ga koristiti. Dr. sc. Michele Borba, edukatorica i autorica knjige Building Moral Intelligence, predlaže da vrtićka djeca imaju male kasice prasice, čak i ako nisu veće od staklenki dječje hrane, kako se ne bi previše obeshrabrili dok ih ne napune do vrha. Jednom kada Vaše dijete nauči kako štedjeti svoje novčiće, njezine uzvike „Oh, želim to!” u dućanu možete dočekati pitanjem: „To košta 35 kuna. Imaš li dovoljno svog novca da to platiš?” Ako želite uvesti pravila o trošenju, postavite ih odmah, kako bi Vaše dijete od početka znalo da bi, primjerice, polovicu svog novca trebala uštedjeti, a polovicu može potrošiti kako želi.
U ovo dobi djeca također mogu početi shvaćati da su neki troškovi, kao što su namirnice i stanarina ili otplaćivanje kredita, nužni, a drugi, kao što su Digimon sličice, to nisu. Kada Vaše dijete zavija „Ali želim novu lutku!” možete suosjećajno odgovoriti: „Razumijem da je želiš” i potom joj objasniti zašto joj zapravo nije potrebna: „Već imaš jednu, a previše su skupe da bismo ih skupljali.” Ili mirno istaknite: „Svatko mora odabrati što će učiniti s novcem. Mi svoj novac trošimo na ovo, nemamo ga za druge stvari koje želimo ili trebamo.” Tako dijete uči da postoje logički razlozi za odluke o kupovini. Mudro je da odrasli izbjegavaju unositi svoje osjećaje ogorčenja u razgovor. Kako kaže Paul Coleman, obiteljski psihijatar i autor knjige How to Say It to Your Kids, „To nije dobar trenutak da kažete: „Žao mi je, ali dajemo ti najbolje što možemo i trebaš biti zadovoljna time!”
Naučite dijete da određuje prioritete. Kada se približavaju blagdani ili rođendani, a Vaše se dijete usredotočiti na to kako će dobiti mnogo darova, dajte joj komad papira i zamolite je da Vam nacrta tri stvari koje najviše želi. Tada joj recite da posloži crteže počevši od onog koji joj je najvažniji. To je način da je podučite postavljanju prioriteta i ciljeva. Dr. Borba također predlaže da kažete svom vrtićkom djetetu: „Hajdemo prije tvog rođendana pospremiti tvoj ormar tako da imaš mjesta. Poklonit ćemo neke od tvojih starih igračaka.” Ako Vam dijete pomogne odnijeti kutiju svojih igračaka u humanitarnu organizaciju, učit će koliko su važni suosjećanje i velikodušnost. Zbog tog će čina možda također početi preispitivati koliko zaista želi nove igračke ako to znači da se mora riješiti starih koje voli.
Odgodite ispunjenje želja. Poučite svoje vrtićko dijete da dobro razmisli o tome želi li doista novu Beanie bebu tako da je prvo pustite da je čeka. Neka nacrta igračku koju želi i zalijepi crtež na hladnjak zajedno s kalendarom na kojem će odbrojavati dane – recimo, tjedan ili dva – do datuma kada je može s Vama otići kupiti. Može križati dane svakog jutra. Kada napokon dobije igračku, to će biti dugo očekivana poslastica, ali ako izgubi interes prije nego što vrijeme istekne, možda će se čak i ona složiti da zapravo nije željela još jednu Beanie bebu.
Pokažite da cijenite dublju vrijednost stvari. Vaše dijete može naučiti da cijenite predmete ne zbog toga koliko su skupi ili moderni, nego zbog njihove svojstvene kvalitete ili sentimentalne vrijednosti. Možete istaknuti: „Sviđa mi se ova lutka jer je tako lijepo sašivena. Vidi se da je netko uložio puno truda da bi je napravio.” Ili spomenite „Ova vaza mi mnogo znači jer mi ju je moja baka dala za moj 21. rođendan.” Vaše dijete možda neće odmah početi usvajati ovakav način razmišljanja, ali će se vremenom uvidjeti da popularnost i visoke cijene nisu jedini čimbenici koji čine predmet omiljenim te da je kvaliteta bolja od kvantitete.
Otkrijte što potiče njezinu želju. Ponekad čak i vrtićka djeca čeznu za materijalnim stvarima kako bi ispunili neku emocinalnu potrebu. Ako primijetite da Vaša djevojčica, koja nikad prije nije marila za lutke, odjednom želi princezu Barbie, razgovarajte s njom o tome zašto joj je ta lutka toliko privlačna. Ako odgovori da njezine dvije najbolje prijateljice imaju takvu lutku, možete s njom imati jednostavan razgovor o tome zašto je u redu voljeti drugačije igračke nego ostali u društvu. Ili joj pomozite otkriti boji li se da se neće sviđati svojim prijateljicama ako ne bude imala iste igračke kao i one.
Pokažite kako davati drugima. Coleman savjetuje da se vrtićku djecu izlaže altruističnim aktivnostima. „Stvarna suprotnost materijalizmu je duhovnost,” kaže Coleman. „Pokušajte sa svojim djetetom učiniti nešto usmjereno na davanje drugima tako da dijete to može vidjeti,” Povedite je sa sobom kada nosite večeru bolesnom susjedu ili kada volontirate u javnoj kuhinji. Takva aktivnost može potaknuti razvoj stave koji će pomoći u borbi protiv materijalizma jače nego možda bilo što drugo.
Uložite u svoju djecu vrijeme, a ne novac. U našim užurbanim životima nije lako posvetiti djeci vrijeme i pažnju koje su im potrebne, ali to je najbolji način da otklonite beskrajno „daj mi.” Ako su mama i tata uvijek zaposleni, djeca će se okrenuti svojim igračkama i televiziji ili Nintendu, a sve je to materijalizam,” kaže Coleman. „Djeca moraju imati nešto, a to je obiteljski život, što će to zamijeniti.” Stoga nastojte ne davati svojoj djeci stvari kao nadomjestak za provođenje vremena s njima. I potrudite se provoditi vrijeme zahjedno radeći stvari koje ništa ne koštaju – idite na igralište ili u knjižnicu, u šetnje prirodom, igrajte se skrivača. Bez obzira na to što Vaše dijete kaže, ono želi – i treba – osjećaj obiteljske sigurnosti više nego sobu punu stvari.
Izvor: narod.hr/parents.com
Foto: Thinkstock
