Obitelj – stabilan prijenos vrijednosti

Objavljeno 29. 04. 2013. u kategoriji O braku

DR. KRIŽO KATINIÆ  SNIMIO LIVIO ÈERNJUL , RIJEKA 09.09.2006.------3 st

Prof. dr. sc. Križo Katinić, dr. med. psihijatar i psihoterapeut je u Klinici za psihijatriju, KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Govori o izazovima s kojima se danas suočava obitelj, promjenama koje obitelj doživljava te njezinoj važnosti za razvoj djeteta.

Užurbani način života donosi brojne promjene i potrebu za stalnim prilagodbama. Neke se od tih primjena u novije vrijeme odnose na redefiniranje tradicionalne slike obitelji. Možete li reći koja je po Vama važnost obitelji?

Pitanje, pa i odgovori nisu kratki i jednostavni. No, ipak pokušajmo: urbanizacija, način života, privređivanja, školovanja, mijenjaju odnose među ljudima. Vjerujem da možemo dinamiku suvremenog života, uvjetno sažeti na dvije osnovne postavke koje utječu na odnose, pa naravno i na obitelj.

 Prvo je orijentacija na učinak, na postignuće, uspjeh – što je osnova, iz čega onda dalje proizlazi potrošačko društvo. Moramo stvoriti dobra, da bismo mogli kupovati druga dobra, odnosno proizvode i usluge. Takav način proizvodnje i potrošnje ubrzava sve prirodne cikluse, smanjuje spontano korištenje vremena, kvalitetu  druženja, ugrožava zajedništvo …

 Drugo, proizlazi iz „medijske civilizacije – drugim riječima, otvorenost, mogućnost informiranja, preplavljenost neizmjernim posrednim slikovnim sadržajima – drastično je reduciralo izravne ljudske komunikacije, kako u obitelji, ali i u  lokalnom okruženju, u radnim procesima.  Kada zbrojimo jedno s drugim, (pa onda i s „trećim i četvrtim“!), skroz je jasno da je obitelj u tradicionalnom obliku i poimanju, najblaže rečeno – načeta, ugrožena i potresena.  Ako govorimo o važnosti obitelji, povijest pokazuje da od obitelji nije pronađen učinkovitiji, plodniji i prirodniji obrazac socijalne organizacije i stabilnog prijenosa vrijednosti. Kada utvrdimo da je obitelj nestala, civilizacija se već urušila, ili je na samom kraju.

 Koji su izazovi s kojima se danas obitelj suočava?

Iz do sada rečenog proizlaze i  izazovi s kojima se nosi obitelj. Dakle, obitelj je reducirana po generacijama – jedva (i to problematično!) se zajedno uspijevaju održati dvije generacije (roditelji i djeca), dok je treća generacija suvišna, odijeljena, maknuta u ustanove koje nikada nemaju, niti mogu imati ulogu obitelji. I tu gude svi mladi, stari, srednji. Naredni izazov je redukcija zajedništva, koju je najlakše razumjeti drastičnim skraćenjem vremena u kojem je obitelj na okupu.  Nadalje, tu je uloga žene koja uglavnom radi, što utječe na njenu centralnu ulogu u odgoju djece. Muškarac je na razmeđi tradicionalnosti i modernizma, i uglavnom se u psihološkom smislu, teže snalazi od žene, kojoj su unaprijed uloge zadane. Zatim, tu su visoko postavljeni materijalni standardi, utjecaj od medija posredovanih uzora, modernih zvijezda, antijunaka, više nego junaka. Posebno treba naglasiti slabljenje kohezije obitelji kroz slabljenje uloge vjere, prvenstveno u kršćanskom svijetu – no to bi zahtijevalo dužu i dublju raspravu.

Zašto je važno da djeca žive u obitelji s majkom i ocem?

 U psihologiji, da ne spominjem psihopatologiju, znamo koliko je rani razvoj, stjecanje sigurnosti i vrijednosti, važno za formiranje osobe, te kasnije za učenje i savladavanje socijalnih vještina. Kada se još osvrnemo na razvoj emocionalnosti, onda je skroz jasno, da ništa ne može zamijeniti obitelj, oca i majku, braću i sestre. Tu se osim ljubavi, uče i prvi realni odnosi, nužda dijeljenja, zdravog natjecanja, ali i boli, povreda, gubitaka. Ako se sve to ne prođe u obitelji, kroz život to biva znatno teže.

Foto: Novi list